Znaš…ima razlike. Ima razlike kad me pitaš porukom, kad me pitaš preko telefona, kad me pitaš dok me gledaš. Ima razlike, čisto u tome kako ti odgovaram, dal tipkam, dal ti pričam, dal ti zamucam dok me gledaš. Zamucam svakako, ponešen golemom željom da ti što ljepše, što slikovitije opišem. Da, mislim na to kad me pitaš: Koliko? Ja ti, uvijek, kažem da volim te, a znam koje ce pitanje uslijediti. I tada, seljo tvoj samo srce pusti da priča, tada seljo tvoj pusti sve emocije. Razumiješ ti, uvijek si razumjela, dal ti zamuckivao, dal ti pjesme pisao, recitovao, dal se crvenio. Ima razlike, ali je nema. Odgovor je uvijek isti. Granica nema…
Kad me pitaš, zašto ti, pored svih drugih žena. Eto, tako srce želi, to je oduvijek i sanjalo, a duša..duša je na svoje došla.
Kad me pitaš kakav je osjecaj biti u tvom zagrljaju. Zadrhtim, a želja samo jedna, da taj zagrljaj vječno traje.
Kad me pitaš šta bi bilo da smo se ranije sreli. Bilo bi isto, s tim što bi te duže grlio i ljubio. Bilo bi isto, siguran sam. Duh tvoj, osmijeh, srce tvoje, privukli bi me kao što i jesu.
Kad me pitaš šta je posebno toliko u tom Sarajevu. Možda ništa nekome ko ga vidio nije. Meni je sad još posebnije kad sam tebe vidio u njemu.
Kad me pitaš šta ne volim kod tebe. Znaš kako ti kažem, ne volim kad mi kažeš da mogu bolju, da mogu ljepšu, da mogu onu bliže meni. To ne volim kad kažeš, jer bolje, jer ljepše, jer bliže meni, takve nema, sem tebe.
Kad mi kažeš..šta ako…To ne znam, niko ne može znati šta se ovog trenutka desiti može..ali, znam jedno. Tvoj sam, zauvijek. A dan, dan kada cu te za ruku uzeti i kleknuti, na terasi, suncem obasjanoj, do koje stepenice vode…taj dan doci ce. To znam.
Znaš..ti si naučila ovog kenjca starog..ti…da život se, preko noci, okrene i da su neke stvari najbitnije, da srecu treba zgrabiti jako, najjače, svoj komad srece. Sve bitke,koje vodimo, a i vodicemo, vodicemo zajedno.
Ima razlike. Na kraju, ipak, priznajem. Svakog novog jutra budim se sigurniji i jači, a svake noci liježem ispunjeniji. Zbog tebe. Zbog tebe, maleno moje…