„Kad jaganjci utihnu“ (The silence of the Lambs), kultni krimić, triler, horor, u kojemu glavne uloge tumače Anthony Hopkins i Jodie Foster, govori o mladoj agentici FBI, koja dobiva zadatak riješiti slučaj višestrukog ubojice Jame Gumba zvanog Buffalo Bill, osobe koja je to ime “zaslužila” načinom na koji izvodi svoje zločine. Naime, Bill je psihopatski serijski ubojica koji dere kožu sa svojih žrtava. Pokušavajući doprijeti do psihološkog profila ubojice, Clarice (Jodie Foster) je upućena na suradnju sa dr. Hannibalom Lecterom (Anthony Hopkins), čovjekom briljantnog uma i rasuđivanja, koji je zbog svojih zločina već osam godina zatvoren u posebno izgrađenoj ćeliji. Dok službeni organi i istražitelji ne mogu iz njega ništa izvući, voljan je igrati se s Clarice. U zamjenu za detalje iz njene prošlosti, daje joj tragove koji je mogu odvesti do ubojice, što se, na kraju, i desi.
U međusobnim psihološkim „natezanjima“ Hanibala i mlade agentice, doktor razotkriva, ogoljuje, ličnost agentice Clarice. Otkriva njenu „slabost“ prema nemoćnima, težnju za milošću, dobrom, što je prikazano na primjeru njene nemoći da pomogne, spriječi zlo nad mladim jaganjcima. Noćima je bude i progone njihovi „pozivi“ u pomoć iz obližnje štale, ali je ona nemoćna, Pastir je odlučio, jaganjci odlaze…
Pastir. Osoba u kojoj se sažima „dobro“ i „zlo“, osoba koja je danas izvor života, a sutra smrti. Danas predstavlja sigurnost i utočište svojim „ovčicama“ i „jagnjadima“, a sutra je njihov dželat. Jer to je život! Pastir odlučuje ko će i koliko živjeti, i da li će uopće neko nastati. Riječ je o žrtvi za nešto „veće“, „drugo“, za sam život ili…
Gledajući, ovih dana, naše „livade“ da se uočiti da su brčanski Pastiri odlučili da neke „ovčice“, „ovnovi“ i „jaganjci“ moraju nestati. Biti žrtvovani za nešto drugo, valjda „veće“. Pa smo svjedoci da se „jaganjci“, u pripremi eliminacije, probiru, markiraju, vagaju, traži se ona „kilaža“, koja će podmiriti Pastira, ali i kupce, susjede, prijatelje. Da svakom bude potaman!
Tako se, putem medija, oglašava prodaja „ovčica“, „ovnova“ i/ili „jagnjadi“. Licitiraju se cifre, njihova težina, kvalitet. Govori se o njihovoj snazi, čistoj ispaši, kvaliteti vune koja ih krasi, rogova koje nose i ljepoti štala u kojima žive. I svaki Pastir svoje stado hvali. Hvali svoje „ovčice“, da bi ih lakše eliminirao, žrtvovao. I tako dolazimo do životnog paradoksa: Pastir hrani svoju „jagnjad“, da bi ih kasnije ubio, žrtvovao. Ubija svoje, do jučer, mezimče. Postaje mu samo objekt, sredstvo i put novog življenja njega kao Pastira.
U spomenutom filmu Hanibal iskorištava agenticu Clarice, žrtvuje ubicu zvanog Buffalo Bill otkrivajući njegov mentalni sklop, i dolazi na slobodu (bježi iz zatvora). Clarice žrtvuje svoju osobnost, „predaje“ svoju ličnost Hanibalu, koji razotkriva njen Strah, kako bi uhvatila serijskog ubojicu.
Dakle, sve ima svoju cijenu! Da nije bilo „jagnjadi“, ne bi bilo ovakve nesigurne Clarice, što ne bi dovelo do angažmana dr. Hanibala, jer nije imao interesa, i, na kraju, ne bi bio uhvaćen serijski ubojica.
I naši „jaganjci“ će utihnuti, odlučili njihovi Pastiri. Ali se mora nešto ostaviti i za rasplod, jer se stado ne smije „ugasiti“! Baš me zanima koje sorte će biti, kakvu ispašu imati, u kojim štalama živjeti, i koliko će živjeti.