Jučer je bio dan Republike i stari se trijezni malo, jutros je nervozan ustao jer auto slabije “kreše” na -20 i mora se od 8 do 4 šljakati da se plati godina neperskektivnom sinu na neperspektivnom fakultetu. Ne psuje se više Mile i nema priče o tome kako bi mi njih ili oni nas da nije bilo Amerike.
Naša realnost nisu parade i glamurozne proslave, nisu iz prostog razloga što je zima i brate prazan je džep, ne može se zameračiti poslije povorke poštara i onih 6-7 gardista na trgu. Kako god pogledaš devedesete shvatiš da smo nekako pogrešno percipirali strane koje ratuju. Mi smo to nekako shvatili kao krst protiv mjeseca i zvijezde ili krst protiv krsta, šta ja znam, valjda je jedan krstastiji od drugog. Od juče, gotovo sam siguran da su samo oni shvatili ko ovdje ustvari ratuje. Ratuju oni protiv nas, ratuju oni protiv naše djece, jer njihova nemaju kad, tako bar kažu, studiraju modu i Milanu, arhitekturu negdje u Italiji ili, ako nisu baš neki naučni entuzijasti, razbijaju flaše skupocjenog vina od pod sarajevskih kafana, eto, jer im se može, babo nije imao kad odgajati, vodi državu, a ustvari gleda u fildžan-državu.
Naša realnost je da nam djeca umiru na poslu jer uslovi nisu ljudski, naša realnost je da ne možemo finansirati naše sportiste, naše vrtiće, naša realnost je da se pustimo visoke politike, neka oni to fino podijele kako hoće, ionako je to meni sve geografija. Ja onu crvenu crtu sa atlasa još nisam vidio kad se popnem na Trebević, na Jahorinu, putujem u Trebinje, idem u Banjaluku, tamo u onu kafanu gdje mi pjevaju Tifu. I stvarno ko bi imao problem sa geografijom, živjela i neka živi Republika, a daj, majko, maćeho državo i republiko da i mi malo živimo, tražimo li tako mnogo?! I ne, nećemo otići, nego je država, kako nekoć Pejaković reče, da te drži, da te čuva, da te popiše, broji i brine se o tebi.
E sad kako je to inače, uz svaki tekst ide i slika, na ovoj su Boško i Admira. Da su oni pobjegli iz Republike na vrijeme, a da ih nisu ubili moj i tvoj tata/babo/pape, njih bi danas dan Republike zanimao koliko i položaj berača voća na Hondurasu, negdje bi iz sigurne daljine gledali kako se magarci svađaju o tome ko je koga…
Sretan Vam dan Republike, skup dernek bez poklona, bez torte i besplatne cuge.
Slika: avaz.ba