Stavljam Ti pod kopito
Malu srebrnu zvijezdu
Da lakše prepoznaš vilinsku vlas
Kad kreneš u kas po nebesima
Bježeći od mene i snjegova
I skrivam otrov od strijelaca
Da nikad ne doznaš
Kako su luk zatezali
I preko nišana te gledali
Oni isti što su pronašli Ahilove boli
Ne bi li se dokopali zlatnih runa
Koje skrivaš pod plećima
Proklet da te izgubi svako ko te zavoli
Ti si bio čudo. I začudo je jedno
Što mi nikad nisi rekao
U kakvim mukama krvari mjesec napuklih kratera
Dok tebi iz tijela Jelena
Ne porastu ruke
Kojima samo jednom možeš zagrliti
Kad ti đurđevak pokuca na vrata
Na razmotanom mikrofilmu
Prstima opipavam svjetlost
Koja je prevarila halogenid
Na putu do srebra
Pa si mi nestao sa crno bijele slike
Na čijem mjestu
Zbog Jelena nestalog zlatnog
Odranjam praznine i krike
Joj, Ana
Ne traži me po mitovima pjesme ti tvoje
Trebao im je Jedan
Sav od zlata i žita
U Lovištima sam, reci đurđevku ako te pita
Zaštićen vječnim štitovima
I onaj poslednji kas na zemlji
Trčao sam samo zbog nas
Joj, Jelene
Ne traži oprost od mene
Četvrt vijeka gulim kožu žrtvenog jagnjeta
Pod čiji stijeg da stanem i ko sam sad ja
Bez tebe,
Samo sam pola čovjeka. Dovijeka.