U izbornoj godini odmah po skidanju Novogodišnjih ukrasa obavezno počnemo sa zbijanjem redova . Medijska trka krene osjetimo se nesigurno i zbijanjem redova se uvlačimo onima koje smatramo bitnim dok na kraju samo noge ne ostanu da vire iz tijela onoga do nas . 7/8 stanovništva postane nevidljivo ,vide se samo glave nekolicine bitnih na vrhu kolone .
Dopustimo da nam mozak zagrade predrsudama i ograniče ga na mali skučeni prostor ,na ljude kojima bi trebalo da pripadamo ne pokušavajuči da vidimo šta se dešava oko nas .Odjednom primječujemo da imamo mnogo skrivenih neprijatelja . Osjetimo kako neka nevidljiva ruka povlači poteze koji su usmjereni direktno protiv nas . Takva atmosfera nas sprječava da budemo ono što jesmo .Poslušno stavljamo okove kolektivizma pokušavajuči da ostanemo neprimjećeni zarad nekog mogućeg boljeg sutra .
Ko još smatra normalnim da treba da se žrtvuje za više ciljeve upakovane kao opšte dobro države i nacije ? Ćutke da podnosi teret i da prihvati svaku medijsku priču koja mu se servira kao nepobitnu činjenicu. Da prihvati sve što mu se dogodi da bi se na kraju ispostavilo da je svaka žrtva bila za dobro nekog pojedinca . Zaslepljeni idealima ne primjećujemo žrtve ni visinu cijene koju svakodnevno plačamo , jer društvo u kojem živimo uglavnom ne pomaže onima koji su siromašni , ali zato obavezno “spašava” nekolicinu bogatih .To je ono isto društvo koje zaogrnuto plaštom “nacionalnog ponosa” vješto skriva lične interese , svakodnevno ističući manjak individualnih kvaliteta . Teško je povjerovati ali postoje ljudi koji će i danas zbog nečije uvrijeđenosti započeti ratne sukobe ili izvesti terorističke napade slijepo vjerujući u ideologiju koja im se servira . Gledajući svakodnevne parade moralnog idiotizma pretvorene u višesatne monologe na televiziji u zakupljenim terminima masa postaje opijena i spremna da izgubi sve pa i vlastiti život zarad poboljšanja kvaliteta života njihovih vođa nadajući se nečemu dobrom što uglavnom izostane .
Teško je sačuvati minimum ljudskih kvaliteta u društvu u kojem većina sanja dan kada će i njih neko poželjeti da kupi , smatrajući ličnim uspjehom ako prodaju glas u izbornom procesu . Zadivljeno posmatrajuči osobe kojima svako malo ispada obnaženo tijelo ,ili pak one kojih je u posljednje vrijeme sve više , a koji dobrovoljno pristaju da se zarobe u kuće sa ljudima koje očima ne mogu gledati . Da bi se tamo zarad uživanja širokih narodnih masa pljuvali i seksualno zadovoljavali . U ovakvoj atmosferi lako je lične interese predstaviti kao interese nacije .
Ni evolucija nije radila u našu korist . Razvojem tehnologije dokazano je da se koeficijent inteligencije vremenom povećao , evidentno je da smo kao populacija inteligentniji ali i da tu inteligenciju usmjeravamo za samouništenje praveći razarajuće bombe i zagađujući okolinu koja nas okružuje . Želeči da zadovoljimo potrebu za lenčarenjem napravili smo toliko mašina robota koje su nam “otele” posao i dale razlog za krize zbog kojih danas kukamo . Kako objasniti činjenicu da smo nekada bili ljudi , a više nismo ? U kakve zvijeri smo evoluirali ? Kako prihvatiti kao normalno ubistvo jedne mlade osobe da bi se spasila druga starija osoba , ili da bi zaradfila treča prodajući ljudske organe ? Kako objasniti da se milioni izdvajaju za smještaj i hranu životinja dok nam djeca gladuju ? Kako smo u evoluciji otišli toliko daleko da plišanim igračkama plaćamo krstarenja tražeči od organizatora da nas svakodnevno putem društvenih mreža obavještava o njihovim impresijama ? Kako su svi postali bitniji od ljudi ?
Izgleda da nismo ništa uspjeli naučiti za ove dvije hiljade godina . Dvadeset i prvi vijek bi trebao da bude doba globalizacije i pacifizma donekle čak i vraćanje korjenima , ali sigurno ne u tolikoj mjeri da oko logorske vatre igramo ratnički ples .
Ovoga puta budi pametniji , izdvoj se iz mase ,misli svojom glavom . Izbori se za svoje mjesto u društvu .Ne konzumiraj sve što ti se servira .Prije svega budi čovjek . Uvijek za ili protiv vječito u sukobu i nikad uzdržan .
“ZA KONKURS”