II DIO
MA KO KAŽE DA BANJA LUKA NEMA CIVILNU ZAŠTITU!?
ZGRADA KRAJINE, III SPRAT, CIVILNA ZAŠTITA
Nema ih, na pauzi su. Pitam kolege iz susjedne kancelarije: od kada do kada? Kažu: „Ne znamo, oni su nezavisni!“
Nisam dugo čekao, nekih četrdesetak minutica, kad eto ti njih dve!
„Nas čekate?“
(Ma jok! Baš nešto kontam, kako je lijepo popeti se na treći, pa sjesti da odmoriš!)
„Da vas! Poslali me iz Ministarstva finansija, kažu da je neispravno popunjen neki ŠON.“
„Ime?…Prezime?…Vlasnik?“
„Podstanar!“
„Uuuu…, imamo veliki problem! Ovaj obrazac se popunjava samo za vlasnike, a Vi ste navedeni kao vlasnik! Zašto je popunjen?“
„Mene pitate!? A ja prošetah do Vas, da mi na isto pitanje odgovorite i da Vas usput pitam ko je popunjavao taj ŠON?
„Obrazac je popunjavao popisivač, ali ste Vi, pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, potpisali da je sve zapisnički konstatovano, istina!“
„Isto ću i sad potpisati, samo pod punom krivičnom odgovornošću, jer vjerujem da Vam materijalna u mom slučaju ne znači ništa! Ipak, da se samonazovem vlasnikom, nisam tolika budala! A da žalim, što u tom trenutku, nisam dovodio u pitanje stručnost i kompetentnost komisije u sastavu od četiri člana, formirane prema vašim, a ne mojim postulatima, ŽALIM! Što se pak tiče popisa i utvrđivanja štete, popisom je mogla biti utvrđena samo manja, nikako veća šteta, a u koji obrazac ide vlasnik, a ne podstanar? pa čak se i vi morate složiti da to ne bi trebala biti moja odgovornost! “
“Da, ali OVO se mora ispraviti.”
“Da! I ja sam tu da to konstatujem!“
„Ali ne može to tako!“
„Pa kako može!?“
„Moram se konsultovati sa pravnikom.“
Izađe birokratski robot, a ja ostah sam da u miru jebem: komisiju i civilnu zaštitu; birokratiju i administraciju; nestručnost i nesposobnost;…i trajalo bi to, iiiih, da taj živopisni seks ne prekinu povratak pametnice.
„Ovako. Vi treba da napišete izjavu, u kojoj obrazlažete, da je došlo do takve i takve greške, da navedete ko je zaista vlasnik, a ko podstanar i da tu izjavu, zajedno sa vlasnikom ovjerite u Opštini, soba 16.“
Umjesto: “Jebem i tebe i tvog pravnika!“ rekoh, ”Ama šta da ja izjavim ŽENO?! Drugi se seksali, a ja osto trudan! Ja ne stojim iza te gluposti! Šta meni znači ŠON, KON, FON…!? I uostalom, ako je to tako jednostavno, ja evo sad, pod punom materijalnom i krivičnom (više materijalnom!) odgovornošću izjavljujem da sam vlasnik HOTELA BOSNA!
„Gospodine! Žao mi je, ali mi bez te izjave ne možemo stornirati ovaj obrazac!“
Progutam žilet! Ne jedan, više njih!
„Šta ako je vlasnik u Švedskoj!?“
„Ništa od vaučera!“
BIROKRATSKI ŽRVANJ
Stara adresa! Gazdarica na pijaci. Uh, dobro je, odatle će se (bar se nadam!) vratiti! Šta da je u Švedskoj!?
Dočekam je, i onako s neba pa u rebra: „Imamo problem!“
Šta će, ono što je danas moj problem, sutra je njen! Spremi se pa sa mnom u Opštinu, soba 16.
Sat vremena kasnije, trčim sa dragocjenom izjavom u Civilnu zaštitu, pa je zveknem pred Onu: „ Je li sad to, to!?“
„Jeste. Mi ćemo danas završiti ispravku, a vi se javite krajem iduće sedmice u Ministarstvo finansija, da preuzmete vaučer.“
Napustim zgradu Krajine…
To se dešavalo u petak. Ne vjerujem ja Njima, pa nazovem u ponedeljak Civilnu zaštitu, samo drugu kancelariju, pod izgovorom da mi treba potvrda da sam poplavljen.”
Osoba sa druge strane:”Ime?…Prezime?… Gospodine! Vlasnik objekta je već dobio potvrdu! Otkud sad, u obrascu ŠON stoji da ste Vi vlasnik na istoj adresi?”
„ŠTA KAŽEŠ!?“
Zgrada Krajine, III sprat, Civilna zaštita.
„O stigli ste!“
„A da me niko nije zvao!“
„Znate kako.“
„Eto ne znam, samo se malo rekreiram, uz stepenice, niz stepenice! Zdravo, a badava!”
“Vaš predmet je evo ovdje na stolu, ispred mene.”
“Ama ne treba da je na stolu ispred tebe, već da je arhiviran u bazu podataka!”
„Ne može to tek tako! Ja sam se konsultovala sa pravnikom i vidite, mi nemamo na osnovu čega stornirati ŠON.“
“Aman ženo! Čuješ li ti sebe!? Čemu onda služi ta jebena izjava OVJERENA u OPŠTINI U SOBI 16!?”
“Smirite se, ja sam samo administrativni radnik!”
“A ja trkaća kokoš, golub pismonoša, tovar…šta li već!? Kakav paket izjava ste mi sad spremili?”
„Pa da bismo mi mogli stornirati obrazac, Vi se pismeno morate obratiti Civilnoj zaštiti, sa molbom, u kojoj obrazlažete šta se desilo i da želite da se to ispravi. Tu molbu ovjerite u Opštini, soba 16 i onda je predajte na protokol. Tek tada mi imamo na osnovu čega, ispraviti grešku.“
„Ženo! Daj, molim te, da upoznam pravnika, koji kaže da se molba u Opštini ovjerava. Ko će mi molbu ovjeriti? Daj, bolan, da napišem tu molbu i predam je, da ni sebe ni vas ne sramotim!“
„Žao mi je, ja tu ništa ne mogu!“
Opština, soba 16, ovjere.
„Broj 428- šalter 8“
Ličnu kartu i molbu stavim na šalter.
Čita: CIVILNA ZAŠTITA, GRAD BANJA LUKA, PREDMET:MOLBA… Uzdahne umorno (ko veli:“A ja ovog jadnog, nepismenog puka!“), pa će staloženo: „Gospodine, molbe se ne ovjeravaju.“
„E, brate moj rođeni! Sad bih te najradije zagrlio, al me strah, više za tebe no za mene, da nas pederima ne proglase! Još samo kada bi htio, da nazovemo PRAVNIKA! u Civilnoj zaštiti, pa da njemu to isto ponoviš.“
Dvojica službenika (stara garda), samo se zgledaše i priupitaše: „Znaš li ti ko je kolega u Civilnoj zaštiti?“, a ovaj moj, uzme molbu, lupi na nju pečat, uz komentar: “ Ma da mi čovjeku ispunimo želju! Neće svijet propasti zbog jedne ovjerene molbe!“
Zgrada Krajine III st, Civilna zaštita!
Stavljam OVJERENU molbu na sto: ”Kud sad s njom?”
“Ali gospodine! Vi mene niste razumjeli! Meni ne treba, sad ova molba! Ja ću je dobiti službenim putem! Trebate je predate na protokol!”
„Dobro sam ja tebe razumio, samo mi reci gdje vam je protokol?“
„Mi nemamo protokol!“
I-aaaa, i-aaaaaa…
„Pa na koji (čiji), protokol da je predam!?“
„Čekajte da se konsultujem sa pravnikom, da vidim možemo li zaprimiti molbu, ovako?“
Dok je birokratski robot na konsultacijama, ja razmišljam o svojoj slabosti i nemoći, pa nisam u stanju da se odreknem vaučera u korist Fonda solidarnosti. Valjda bi tada sve ovo završilo za manje od minut!
Vrati se paćenica, a ja pomislih, kako nju, ustvari, žalim više no sebe.
„Ma ne može. Treba nam taj broj protokola.“
„Dobro, dobro…Daj samo, molim te, da definišemo gdje je protokol?“
„Pa u Opštini, soba 16!“
„Haaaahaaaahaaa…Hoćeš da kažeš, da ovaj dokument odnesem u OPŠTINU, soba 16 i predam ga na šalter za prijem PODNESAKA!“
Ne čekajući komentar, strmoglavim se niz stepenice, sve do Opštine…
Eto vidiš braco moj, kako se čovjek može ogriješiti! A ja, ono u maju, pomislio da Civilne zaštite nema! Kad ono, čućeš ti! Čitava mašinerija, sa komisijom nezavisnom, administracijom zavisnom, pravnom službom i ko zna s čim i kim još! Protokol…manje više, ne treba…
Ako još ima budala poput mene, da znate da GRAD BANJA LUKA ima CIVILNU ZAŠTITU i nalazi se u ZGRADI KRAJINE na III SPRATU!
Što se mene tiče, otkad otkrih to čudo…mirno spavam! Ni zemljotres me ne brine, više!