Ovi što pričaju o izborima, neka razmisle šta bi konkretno uradili za svoju domovinu.
Koliko vas je spremno žrtvovati dobrobit svojih porodica i kvalitet života za opstanak granica našeg naroda? Jer, budimo realni, većina političara upravo to radi, žrtvuje svoju djecu, uskraćuje im obrazovanje, krade od institucija u svoje džepove, i daje svojim prijateljima, čine da je naša granica nesigurna, ima korupcije u policiji, školstvu i zdravstvu. Ali sve je to radi dobrobiti granica naše teritorije.
Bitnije su granice naše teritorije, nego stanje unutar njih.
Bitnije su granice naše svete zemlje, nego čovjek, individualac – i to je tako od pamtivijeka. Uvijek su se pješaci morali žrtvovati za dobrobit šahovske ploče, ali i svi ostali topovi, lauferi i konji. I u šahu, kralj je glavni, kreće se pomalo i ne radi ništa, a kraljica ide kuda želi, a svi ovi lauferi i konji skaču sve ne bi li omogućili što duži opstanak kraljice, a sve zarad kralja.
Kad može šahovksa monarija svojoj boraniji uskratiti ceste, škole, sigurnost, što ne bismo i mi mogli prihvatiti da smo konji, ili makar pješaci. Bitno je da smo u igri, na našoj svetoj šahovskoj ploči.
Stoga, podržimo stranke koje se bore za granice naših teritorija, bez obzira na to šta se dešava unutar granica.
Što se mene tiče, ja kao pravi patriota, cijenim samo one kojima nije bitno u kakvu školu im idu djeca, moraju li podmićivati doktore da bi došli na red na pregled, sve dok se trude da svojim glasovima pomognu stranku koja se bori za granice, svetinje. Granica, to je svetinja. Zdravo i sigurno dijete u školi, potpuno nebitna stvar.
Mislim, bitna je to stvar, ali ako ne volimo granice naših svetih teritorija za koje su naši bivši sugrađani dali svoje živote, više od naše djece, više od naših supružnika, nema onda u nama nikakvog ljudstva, patriotizma, domoljublja, niti časti. Nije čast ako ja volim svoje dijete. Čast je ako volimo najveće sinove naših domovina.
Uostalom, šta će nam djeci sigurnost u školi, ako nemaju granice svoje države, da žive sa svojim narodom. Šta ja imam od toga da mi je dijete u zdravoj sredini, sigurno od nasilja, ako nije sa svojim narodom.
Dijete bez identiteta, bez mogućnosti da raste u zdravoj sredini okruženo svojim suvjernicima i sunarodnjacima može možda i 100 godina živjeti u zdravlju, sreći i veselju, ali ako nema granice države, nema tu prave sreće, one dubinske, ono nešto u dubini. Toga, uglavnom, nema.
Dijete bez identiteta, bez mogućnosti da raste u zdravoj sredini okruženo svojim suvjernicima i sunarodnjacima može možda i 100 godina živjeti u zdravlju, sreći i veselju, ali ako nema granice države, nema tu prave sreće, one dubinske, ono nešto u dubini. Toga, uglavnom, nema.