Manipulacija građanima Sarajeva nikada nije prestajala. Loptice su kao i uvijek samo se prebacivale sa jedne na drugu stranu, „perući“ odgovornost jedni na druge. I to je već poznata taktika na ovim prostorima. Što bi po narodnom rekli „ iz šupljeg u prazno“ i na kraju nikom ništa. Trpi i šuti važno je samo da ne puca.
Ali puca. Pucaju šavovi građana.
Redukcija vode ovih dana u našoj kasabi izaziva sve veći bijes građana. Bahate izjave odgovornih koje se plasiraju kao opravdanje novonastale situacije zaiste dolaze kao priče za malu djecu.
Glavni krivac za novonastalu redukciju vode nije niko drugi nego Vlada kantona. A vodovod i kanalizacija (VIK) je samo mala maca koja služi poput izvođača radova na terenu. Doduše svi ti izvođači ili javna komunalna preduzeća su pod potpunom stranačkom kontrolom, a i kako bi drugačije bili i opstajali kada je samo u jedinstvu spas.
Slavna naša vlast je u 2016-toj sklopila ugovore sa devetnaest (19) kompanija kojima je dozvolila eksploatisanje vode. Po posljednjem revizorskom izvještaju samo pet (5) firmi je imalo koncesioni ugovor, a sve ostale ili njih četrnaest (14) eksploatišu vodu na osnovu odluka Vlade Kantona Sarajevo i ujedno imaju višemilionsko dugovanje.
Kako? Kome? Čemu?
Najveći dužnik je firma BAGS energotehnika d.d. Vogošća, koja Kantonu Sarajevo, na osnovu Odluke o plaćanju naknade za eksploataciju vode, duguje više od 11 miliona KM (izvještaj iz 2016 godine). Firma je u javno-privatnom vlasništvu (67% Kanton Sarajevo, 33% razni privatnici). BAGS eksploatiše vodu sa Peračkog vrela, a od njega koja ironija vodu preuzima sarajevski Vodovod, snabdijeva Vogošću i naravno preuzetu vodu plaća BAGS-u.
Prema Konakoviću, vodosnabdijevanje u Sarajevu ne ugrožavaju koncesionari, već sistem cijevi. “Sarajevo nema problem količine vode, imamo preko 3.500 litara u sekundi. Sarajevu bi bila dovoljna trećina vode da se zadovolje potrebe grada. Tako da cijeli problem nije u tome koliko oni povuku vode. To je više ekonomski problem, u smislu zloupotrebe, da ne plate sve što povuku”, Konaković.
Ili u jednostavnom prevodu od deset litara koji se prikupe na izvoru, sedam nestane u sistemu, a manje od tri litra dođe do domova građana.
Da bi naša Vlada riješila ovaj problem sa vodosnabdjevanjem i sanacijom vodovodne mreže čeka se već 9 godina kredit EBRD-a. A u međuvremenu da baš sve ne stoji i da se ne bi reklo da ništa ne rade odlučili su umjesto vode za 400.000 građana prioritet dati vlasnicima 400 luksuznih aparmana naselja Babin Do. Te u to ime izdvojili su 29 miliona budžetskog novca na popravak kanalizacije Bjelašnica – Hadžići, za vještački snijeg, za žičare i novih 2 miliona za novi vodovod sa kristalno čistom izvorskom vodom sa izvora Rakitnice u kojoj će stanovnici rezorta ne sumnjam uživati. Luksuz je luksuz i nije za svakoga.
I tako dok čekamo 25 miliona eura kredita od EBRD-a gubici vode narastaju svakodnevno, sve je po zakonu, svi se ograđuju, loptice prebacuju i kako veli narod „ jebo lud zbunjenog.“
Legenda sačuvana kroz pjesmu što Safet Isović opjeva: „ Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije“ ostaje legenda jer i ta česma presahla je.