Imala sam 13-14 godina i rat je bio na izmaku, ali još uvijek smo bili u izbjeglištvu. I ne, nisam bila željna svega, ja sam bila gladna svega.
Moja drugarica je upala u neku grupu djece iz bivše Jugoslavije koju su neki donatori pozvali u Norvešku na ljetovanje.
I vratila se ona u Bosnu poslije mjesec dana.
Moje prvo pitanje je bilo: „Šta si jela?“
Drugarica: „Jarane, oni nisu normalni. Jedu jagode za doručak, ručak i večeru. Sa kajganom džem od jagoda, sa palačincima preljev od jagoda. Poslije ručka svježe jagode.
Ja: „Pa jesi li jela sladoled?“
Drugarica: „Jesam, od jagode.“
Ja: „A čokoladu?“
Drugarica: „S jagodom.“
Ja: „DŽABA SI IŠLA!“
Drugarica: „Kod nas se jagode podrazumijevaju, svako ih ima u bašti ili na balkonu, a oni su ove godine prvi put uzgojili jagode u historiju Norveške, pa su zato ponosni:“
Ja: „Džaba ti sve!“
To ljeto sam i zadnji put radila u bašti i to sama. Roditelji su radili, stara majka je bila stara i bolesna i samo je sjedila pored njive dok sam ja sijala krompir, đubrila zemlju, okopavala… Kako smo bili u izbjeglištvu, nismo imali svoju zemlju, nego nam je tatin kolega dao svoju njivu koja je bila na takvoj nizbrdici da mi je brdo stalno išlo uz nos.
Prošlo je skoro 20 godina. Sada konačno shvatam Norvežane i jagode.
Neki dan mi kolegica na poslu priča kako njena djeca ne jedu sitne jabuke iz njihovog voćnjaka, nego isključivo kupovne iz prodavnice. Pritom se poprilično zlopate kao porodica usljed nezaposlenosti.
Te kupovne jabuke iz prodavnice su iz Španije.
Moja porodica kupuje špinat isključivo od komšinice koja ga uzgaja tokom cijele godine.
Ribu kupujemo isključivo od komšije koji ima ribnjak u blizini.
Ima boljeg špinata i ima jeftinije ribe, ali, ako ja to nemam u svojoj porodici, onda ću kupiti od prvog komšije, a ne od španskog poljoprivrednika koji mi je udaljen 2.649 km.
Volim ja i Špance, ali više volim sebe.
Zašto?
Ako moj komšija uspije, uspjet će cijeli moj kraj, uspjet ću i ja.
Kada sami sebe zapošljavamo, smanjujemo ******* nezaposlenost.
Danas ne živim ni blizu toga da obrađujem zemlju. Čak sam imala fiks ideje da idem na volontiranje u Maroko gdje se režu masline i muzu koze. Dakle, dokon pop i jariće krsti, ali to nije tema.
Danas isključivo kupujem domaće i idem u domaće prodavnice.
Zašto?
Zato kada ostavim svoj novac bosanskom privredniku, on opet uloži u svoj biznis i doprinosi domaćoj privredi i smanjuje ******* nezaposlenost.
Kada sam otkrila da Bingo maloprodajni lanac zapošljava preko 3.500 ljudi, gradi farmu koka nosilica u Živinicama, prikuplja voće i povrće u Sjeveroistočnoj Bosni, ima malu tvornicu tekstila i namještaja, ne kupujem nigdje drugo nego u Bingu, pa makar jagode bile malo i oštećene.
Jer ako mi ne kupimo jagode u Bingu, niko im neće dati feedback, i onda ona djeca od 13-14 godina što pomažu roditeljima u uzgoju jagoda po bosanskim vrletima nikad neće stići dalje od trenutne ******* nezaposlenosti.