Prijatelji moji i saputnici, jadan je onaj narod koji je pun vjerovanja, a vjera mu je prazna.
Jadan je narod koji nosi ruho, a sam ga ne tka, jede hljeb a ne žanje ga i pije vino što ne teče iz njegove preše.
Jadan je narod koji siledžiji kliče kao junaku, a blistavog zavojevača smatra darežljivim.
Jadan je narod koji prezire strast dok sanja, a pokorava se na javi.
Jadan je narod koji ne podiže glas, sem kad krene na sahranu, ne diči se, osim među svojim ruševinama i neće se pobuniti dok mu se vrat ne nađe između mača i panja.
Jadan je narod čiji je državnik lisica, čiji je filozof opsenar i čija umjetnost je umjetnost krpljenja i podražavanja.
Jadan je narod koji svog vladara dočekuje fanfarama, a prati ga vikom i drekom, samo da bi ponovo fanfarama dočekao drugog.
Jadan je narod čiji su mudraci otupjeli od godina, a snažni muškarci tek u kolijevci.
Jadan je narod podjeljen na djeliće, a svaki djelić sebe smatra narodom.
Halil Džubran – Prorokov vrt
Sva sreća pa naš narod nije ovakav.