Ja sam vas birala, ja cu vas komentarisati.

Odrasla sam uz recenicu “jezik glavu sijece” moja glava na ramenu, Bogu hvala vec 24 godine. Ako sam ista voljela i postovala kod sebe kao licnosti, to je jezik. Pricam, iznesem sve sta mislim, kako se osjecam i budem srecna. Naizgled je to tako. Covjek se uvijek nadje u situaciji da mora bar malo da precuti, ali kako? Ako sam mozda nesto i precutala, vjerovatno je iz razloga sto se vibrant R mnogo koristio u rijecima. Godinama sam se borila da savladam R i nisam uspjela, nije savladao ni dr Vojislav Seselj pa je napravio uspjeh. Ne, ne pisem ovdje, da prospem radikalnu pricu, nacionalne interese, ali moram pomenuti jednog jedinog covjeka sa Balkana koji je srusio jedan medjunarodni sud, a prije svega je Srbin, skolovan, priznat (ma kako vam to zvucalo) i moj buduci kolega kada diplomiram Pravni fakultet. Ovdje se moze postaviti milion pitanja, zasto Seselj, zasto pravo, zasto R, zasto? Prosto i jednostavno zato. Rodjena 1990 godine, u djetinjstvu se nisam igrala, nego sam bjezala od granata a kad sam ili kad su mi konacno sacuvali glavu, zavrsili rat, onda sam pocela da zivim sa etiketom djeteta razvedenih roditelja. To vam je inace jako dobar recept za osobu koja ne moze da trpi nepravdu, koja ne moze da cuti svevisnjim politicarima i koja je navikla da sve sto kaze, izadje joj na nos. Da tekst ne bi postao moja biografija, pacenicka prica jos uvijek neostvarene studentkinje Pravnog fakulteta, ili ne daj Boze osobe koja zeli zaljenje, reci cu ovako… Naucih definiciju politike prije par godina, mozda nije ostala u glavi od rijeci do rijeci ali zvucala je otprilike ovako “politika je jedna od najznacajnijih i najkompleksnijih drustvenih pojava, stara je koliko ljudski razum, koliko covjek kao razumno bice, njegov odnos prema drugim ljudima i zivot unutar uredjene ljudske zajednice, zato je politika jedan od stubova nosaca svake civilizacije”. Politika je cini mi se sve osim ovoga sto sam navela. Ne bih da budem hejterka, ali brate pa dokle vise? Pogledajmo sa pravne strane, da drzava stvara pravo, pravo stvara drzavu, da su u uzajamnoj vezi i da ne mogu jedno bez drugoga. Da li vam to nesto govori? Meni bas i ne, a znate zasto? Zato sto smo toliko izmanipulisani, zato sto smo toliko na pragu egzistencije pa se glasovi prodaju za 20KM, za Baju Malog Knindzu, za Zareta i Gocija. Znam isto je stanje i u drugom entitetu, ljudima je do guse, ali mi cutimo. Mi dopustamo svjesno da nas truju tako sto ce okrenuti Hasana protiv Save, a ti sto ih okrecu zajedno ce djecu poslati do Tunisa, da odmore napacene mozgove i vrate se da dominiraju na sve privatnim fakultetima. Zato sto tu nema pravde, zato sto tu nema politike. Pravo postoji, necemo ga osporavati, slovo na papiru, malo nam je primjena zakazala. Postoji i politika, ali politiku smo sami kreirali, samo smo je birali, ups, sami smo je prodali. Tacnije nase glasove smo prodali. Pa smo zatim prodali politiku. A onda smo prodali sve, visoko obrazovanje, stampamo diplome sa raznim zvanjima, bodovima, bojama, sve po potrebi. Prodali smo cijeli zdravstveni sektor, pa ne znamo ni ko lijeci nas ni ko nam lijeci djecu, a onda kad se dogodi tragedija, krivimo drzavu, pravo, politicare, da iste one koje smo kupili-prodali. Nije bitno, koji dio BiH, mi smo prodali sami sebe. Kako je vec situacija izmakla kontroli, narod bi progovorio. Ono, pokajmo se oprostice se i sta se desava, ne prastaju nam oni za koje smo glas poklonili, prodali, oni koje smo izabrali, ne, ne prastaju nam. Dolazi prof., engleskog jezika i kaze, aman djeco necemo vise tako, sada ce teta da propise pravila pod nazivom “zakon o javnom redu i miru” da vidimo ko smije znati, a ko smije reci sta zna. Oprostite profesorice, ja sam imala uvijek odlicne ocjene, jezike volim, ali istim nije mjesto u pravu, za pravo i politiku imamo diplomirane politikologe, diplomirane pravnike, strucne ljude koji znaju sta trebaju raditi, ali nemaju dovoljno novca da kupe glasove, pa da vam ja objasnim iz svoje tacke gledista par svojih pravila. Kod mene prvo pravilo, koje posebno vazi za vas jeste : JA SAM VAS BIRALA, JA CU VAS KOMENTARISATI. U sustini, to vam je i jedino pravilo, moj glas niste kupili, moj glas niste izdramcili, moj glas sam vam ja dala zbog onog 1% koje je ostalo u meni da vjerujem SNSD-u nakon osam godina clanstva. Osam godina svoju vjernu podrsku koja nosi ime Nikolina niste dozivjeli, jer sam jedna u nizu koja je vasa, osam godina sam vjerovala da se nesto gradi, da se nesto pravi, osam godina sam branila nase zajednicke stavove, da bi vi donosili zakone o javnom redu i miru i na drustvenim mrezama. Znate, otac rodjeni je preci nego stranka, ja ocu ne cutim, ne to nije nepostovanje, to je postovanje, da se odmah stave karte na sto. Koliko god vjerovala u jednu ideologiju, koliko god podrzavala Dodika, ili Fahrudina Radoncica, Antu Domica, sustina je ista. Govor, rijeci, u oci, u lice, ne skrivanje pred onima koje ste izabrali, neka se oni skrivaju od vas jer nisu ispostovali ono sto su obecali, ono cemu ste se nadali. Birali ste, kritikujte, pljujte, sipajte rijeci bez oklijevanja, jer ste vi tako htjeli, jer malo nas je, nad svim zakonima, smjenama vlasti, cjelokupnoj Bosanskohercegovackoj situaciji, ostali su vecina, oni su prodali a mi smo birali, mi cemo i komentarisati.

Za konkurs

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije