Malo ti je malih zajednica i malih opština kao Petrovac da od zadnjih lokalnih izbora u već redovnim intervalima se pojavljuje po medijima, onako uobičajeno u negativnom kontekstu ono kao Maoča. Od neusvajanja Odluke o privremenom finansiranju opštine, kao instrument zajedničkog kreiranja Budžeta opštine između Načelnika i Skupštine. Pa do najavljenog odlaska investitora Arifagića. Nećeš milom, hoćeš silom kaže narod, a kod nas postalo svakodnevnica u politici, primjena sile kao standard djelovanja.
Jebi ga, grmečki geni šta li, nema prostora za pragmatizam nego onako kako su nam i preci oštro, prijeko, oko za oko, zub za vilicu. Surov život na ovoj visoravni ne ostavlja prostora da djeluješ hladne glave, strogo klanski, momentalnom podjelom u tabore pa opleti po drugima medijski da svi vide i čuju kako smo ispravno postupali. Samo u svemu tome, zaboravišmo da iznosimo naš “prljav veš”, kako to slikovito se upotrebljava u ovom gradu, pa pored onih dobrih stvari koje treba forsirati prepoznaju nas samo po eto “krizama”, kao da nemamo dovoljno ovih sa vrha.
Dok sam veći dio vremena provodio u Petrovcu vjerovatno bi se i svrstao u neki taj “klan”, ne zato što je to slobodna volja čovjeka da postupa u skladu sa svojim uvjerenjima, nego što je to pitanje egzistencije, postavljen si da da radiš ne da bi mislio. Srećom po mene lično, a pod određenim slijedom događaja, ja idem u novi početak, a gdje drugo nego u drugoj kući petrovčana Banjaluci. Znate ono, imam ja tamo zemu koji ima upražnjeno mjesto, a koje po svoj logici idealno odgovara baš za mene. Jer nema jače spone od zemljačke u tuđini, a između petrovčana samo pod uslovom da nisu u zavičaju, jer očito sudeći po medijima kuća nije složna.
Najveća zabluda u političkom smislu je misao da je neko Petrovac i narod. Glasovi sa izbora ne znače predstavljanje dijela naroda, nego povjerenje ukazano u cilju stvaranja boljeg života za sve, a samo sa punim uvažanjem i pragmatizmom je moguće napraviti vidne napretke u svim granama života. Vrijeme potrošeno na sukobe je uzaludno potrošeno vrijeme i takvu praksu treba ukinuti što prije. Ako se već smatramo rasadnikom intelektualaca, koji su u svemu dali ogroman doprinos, onda svako od nas treba da ima i razvijenu sopstvenu svijest o društvenim dešavanjima, jer narod ima najveću moć, i izvorna demokratija počiva na njemu i jedini on može primorati razjedinjena stajališta politike u kompromisnom rješenju izlaska iz ove situacije negativnosti. Nastavkom djelovanja retrogradnih politika, tendencija gašenja našeg grada se nastavlja.
Ekonomija nema alternativu, i novac nema naciju i vjeru, prioritet je popravljanje medijske slike da se svi zainteresovani investitori osjećaju sigurnim u svom ulaganju, što će doprinjeti otvaranju novih radnih mjesta i zadržavanju stanovništva kao i povratku, da nam ne kažu da kod nas ni goveda neće da se zadrže. To je prvenstveni zadatak institucija opštine i svih njenih predstavnika. Ili da svi napustimo grad, i zadnji neka ugasi svijetlo kad pođe.
Ja, Petrovac neću i ne želim da učestvujem u podjelama, od primjera grada sa suživotom koji je izgrađen poslije rata gdje su svi bili raseljeni i svi su povratnici, opredjeljen sam svijetloj budućnosti koju možemo samo mi sami i izgraditi.