Uvijek kažem da ja nisam iz Sarajeva već sarajevske prigradske opštine Hadžići. Ali nakon Dejtona i dolaska nas srba iz Hadžića u Bratunac 1996 mi smo postali Sarajlije. I sada ja se u nekim stvarima i viđenjima ne mogu složiti oko slike opsade Sarajeva a sa nekima apsolutno mogu. 1992 nekada u aprilu kada je grad Sarajevo zatvoreno ostalo je svakako nekoliko stotina hiljada ljudi u njemu. No, ostalo je i mojih rođaka i moje familije koje je opsada apsolutno pogodila i moram reći uvijek smo ih pominjali tokom operacija granatiranja Sarajeva kako su i šta su…jeu li živi i jesu li pogođeni. I nadali smo se da od bezbroj transportnih aviona unprofora koji su tada nadlijetali Hadžiće noseći humanitarnu pomoć u Sarajevo, nadali smoo se da ista bar malo i njih dokači. Mi smo se '94 vratili u Hadiće, koje je bilo u svojevrsnoj potkovici. No VRS je ovladala brdima oko grada i branila se na meni tada interesantan način. Jer recimo ako ABiH se probije i zauzme jedno brdo sa ostalih brda se usmjerava vatra Praga na isto i pješadijskim jurišem se ostvaruje opet kontrola na istom. Mi smo već otišli za Slavoniju kada se stegao obruč oko Sarajeva, i od moje sada čuvene baba Dode sestra Brana je ostala na Dobrinji koja je bila pod kontrolom ABiH. No, ujak Denis koji je imao stan na ajrodromskom naselju, koje je blizu, je dok se još nisu ušvrstile linije išao do svoga stana sa ekipom u BOV.u i zvao je iz svoga stana a ona je zapjenila na njega ''šta im to rade'', ujak kaže ''nije me to mnogo začudilo jer već smo krpili svime po njima''. I da svjesan je i on bio i dan danas mi u porodici kada smo se neki dan prisjetili toga smo se začudili kako su otišli do njegovoga stana na Ajrodromskom naselju i uspijeli izać, jer u tom BOV-u su bili mladi pripadnici vojne policije sada tada još uvijek dio JNA koja će prerasti u VRS. I prošli su do stana mu kraj barikade zelenih beretki, koji ih nisu dirali. Poslije skoro dvije decenije mi u organizaciji smo vodili mlade Srbe tada u SHL Hous na seminare na različite teme. I tada je NDC org radionicu za mlade i organizator je pominjao Sarajevski tunel ispod piste na Butmiru i on je tvrdio da je isti iskopala Sarajevska raja. i tada jedan mladić se nasmijao i rekao ''Pa šta je onda moj otac kopao koji je bio u Silosu?'' jer tada su vodili logoraše iz logora Silos da kopaju taj tunel sa druge strane. Momak iz NDC je bio blago je reći zaprepašten.Na Alipašinom polju je ostao tatin zet, sestra i njihove tri ćerke. Sarajevski Mađari.Zet i srdnja ćerka su preminuli u ratu jer valjda im je loša medicinska pomoć nedostajala a nakon rata ubrzo i tatina sestra, tetka Tanja. Tako da ih je ta ista opsada dobro koštala. Baba Brana sa komšilukom ne bi isto izdržali i pričala mi je da su u parku u blizini sadili ljuski od krompira koja je rodila pa su uspijeli da se nahrane par mjeseci.
Zašto vodim ovaj razgovor sa sobom? Zato jer sam već dugo vremena zaključio da je istina samo jedna ali na istu ima više različitih pogleda. Tako da i mi u Hadžićima smo bili u svojevrsnom okruženju i ABiH je ulazila u lokalna skladišta municije i bez većih problema iz istih iznosila municiju granate koje su poslije koristili na nama.I da. Put ispod ajrodroma je vosio preko Igmana na teritoriju koja kontroliše ABiH i vrlo mi je interesantno da je isti išao vidljivim putem od strane nas u Hadžićima. Te smo imali situaciju da je VRS imala instaliran i postavljen top i cjelo vrijeme rata dejstvovala po istima. Želim reći da mi nismo bili u potpunom okruženju ali smo istao cijelo vrijeme bili pod opsadom tako da ja razumijem njih u Sarajevu…