Ja sam čovjek bez svog predstavnika, a još uvijek sam živ. Slušam kako kažu da svako treba da ima svog predstavnika. Kažu da se ne može živjeti bez svog člana i svog predstavnika. Kažu da ako nemaš svog predstavnika među članovima predsjedništva, u vladi, u domu naroda i u kantonu, ti ne postojiš.
Spominju mi neke narode i njihove predstavnike i kažu da narodi mogu da žive, da budu slobodni, pametni i da dišu samo ako imaju svog predstavnika. Po njima samo se predstavnik bori za taj narod, rješava im probleme, brine se o narodu i daje narodu da diše i jede, omogućava mu da se sexa i razmnožava.
Ja sam očit primjer i demant toga da svaki narod treba da ima svog predstavnika. JA NEMAM SVOG PREDSTAVNIKA. Dišem, živim, jedem, putujem, imam psa, oblačim se kako ja hoću, pričam šta ja hoću, ponekad imam i sex. Sve sam to uspio bez svog predstavnika.
Nisam konstutivan i ne želim da budem. Romi i Jevreji su mi prijatelji ali nisam ni njihov. Još uvijek sam živ, a od prvih “demokratskih” izbora nemam svoga predstavnika u tročlanom predsjedništvu. Šta ćemo sad??? Znači sve ovo što pričaju je čista Laž i Obmana. MOŽE SE ŽIVJETI I BITI SVOJ. Slobodno to sebi dopustite. Koristite svoju glavu, donosite svoje odluke i ne dozvolite da na osnovu vašeg imena i prezimena neko prima platu.