Piše: Zoran Janković
„Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noć. Dobio žuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije.“ veli onaj naš u Kanadi, u „Dnevniku jednog izbjeglice“.
O snijegu mislim isto što i dijasporac. Ne bih da ponavljam, iz pristojnosti. O čikama sa grtalicama, međutim, – sve najbolje mislim. Oni su naši pravi mali heroji. Iako su režimski mediji (pre)opširno izvještavali o stanju na putevima i u zavijanim krajevima niko se ne nađe inventivan da napravi i sa njima neku toplu, ljudsku priču. I njima je bilo hladno, opasno, a radili su danima bez prestanka. Jedino ovi naši helikopteri me nerviraju. I intrigiraju.
Ideja da se stanovništvu, koje je prevelikim snijegom bilo zavijano i odsječeno od svijeta, pomaže iz helikoptera u startu mi se nije dopala. Prvi razlog je lične prirode: strah od visine. I onih koji misle da jesu na visini. Drugi se tiče naših ćudi. „Znam ja nas BIIIP ja nas“ rekao bi Josip Pejaković. U ime naroda bi rekao. Jer sve što valja mi dovedemo do besmisla. Čak do svoje suprotnosti. A valjalo je pomoći ljudima u nevolji. Samo nije valjalo kako to jeste učinjeno.
Helikopterski cirkus
Kada je predsjednik RS odlučio da stavi naše/svoje helikoptere u službu pomoći zavijanom stanovništvu prvo što sam pomislio jeste kako se tu ponovo radi o nekakvom marifetluku (dozvoljavam i mogućnost da jesam subjektivan). Osmišljenom da se državnim/narodnim parama nekako okoristi Milorad Dodik. Samo nisam znao – kako?
Da sam u pravu shvatio sam onda kada je do mene došla informacija o vrijednosti paketa koje su dijelili helikopteri. Naime, u njima se nalazilo: 5 kg brašna, 2 l ulja, 2 kg šećera, par kg riže, nekoliko kg tjestenine, nekoliko mesnih konzervi ili sardina i gotove supe. Ukupne vrijednosti 30 KM. Bar u Rogatici je bilo tako.
E sad zamislite helikopter koji vrijedi koliko već vrijedi, pa u njemu pilota čije obrazovanje je koštalo toliko koliko jeste, pa cijenu koštanja sata leta helikopterom… i sve to da bi se dostavio paket vrijedan 30 KM!? Nešto tu ne štima.
Zato sam se zainteresovao za tu našu helikopterizaciju. Ne treba ni provjeravati činjenicu da su helikopteri, kao osnovna MTS Helikopterskog servisa, nabavljeni budžetskim parama. Tojest našim parama. Njima je raspolagala Vlada. Tojest naša Vlada. Sve dok je „naš“ Milorad Dodik bio predsjednik te Vlade. Kada je Dodik izabran za predsjednika RS nije mu se dopala činjenica da više nema „svoje“ helikoptere pa je izmijenjena uredbu o osnivanju servisa. Tako da od 15. jula 2011. godine Helikopterski servis RS, zajedno sa cijelim Vazduhoplovni servisom, prelazi u nadležnost predsjednika RS. Lično! „Direktor Helikopterskog servisa predstavlja Helikopterski servis i za svoj rad i rad Servisa odgovara predsjedniku RS… Poslove Vazduhoplovni servis obavlja po odobrenju predsjednika RS. Direktor Vazduhoplovnog servisa odgovora za svoj rad predsjedniku RS“ stoji u tim izmjenama. Pojednostavljeno rečeno sada su Vuzduplovni servis i Helikopterski servis Njegovi servisi. On može njima da raspolaže po vlastitom nahođenju.
Predizborni Miloradov heliomiting
To što je predsjednik RS odlučio da, u uslovima elementarne nepogode izazvane ekstremnim snježnim padavinama, stavi helikoptere „svoga“ servisa na raspolaganje ugroženom stanovništvu moglo je biti za svaku pohvalu. I jeste u dijelu evakuacije bolesnih i ugroženih i dostave neophodnih lijekova zavijanim građanima. Sve ostalo bilo je cirkus. Predizborni cirkus Milorada Dodika. U izbornoj godini.
Apriori prihvatam da je izbor lica kojima je trebalo dostaviti pomoć vršen profesionalno, prema unaprijed utvrđenim kriterijumima. Iako u to sumnjam, a imam i razloga za sumnju. Sada je potrebo obratiti pažnju na nekoliko činjenica.
Činjenica jedan: pomoć je bila potrebna istoku Republike Srpske. Ovdje Milorad trenutno ima vlast sa tendencijom da se to najesen promijeni. Svakodnevno njegovi puleni tu dobijaju negativne ocjene. Čiste kečeve. Ko kuće jedinice. Iz brige o narodu. Ovdje, uostalom, niko i nije ni prije četiri godine glasao za te „lokalce“, nego za stranku „SNSD-Milorad Dodik“ sa akcentom na posljednjem dijelu naziva stranke. U Rogatici, naprimer, i da je (ne budi primjereno) magarac bio kandidat za načelnika na prošlim izborima bio bi baš on izabran; jer ljudi su glasali za Milorada, a ne za Radomira. Zna to Dodik, čak mu i odgovara da su njegovi slabi a on, što bi rekao Bora Čorba „mlogo jak“ (a vjerovatno i Milorad ovako i misli i govori)! To je bio stvarni cilj februarskog heliomitinga iznad istoka RS. Demonstracija moći, snage, nepobjedivosti Milorada Dodika. Njemu ni meteorološke nepogode ne mogu ništa! Milovi helikopteri na nebu, kum na zemlji.
Činjenica dva: pomoć helikopterima dostavljana je ruralnom stanovništvu. Već je rečena vrijednost i sadržaj paketa. Simbolična! Svako iole upućen u stanje ovdašnjih sela zna da su ljudi osiromašeni do krajnjih granica i da su to pretežno staračka domaćinstva. Je li tako? Ali zna se i to da je svako seosko domaćinstvo jesenas zaklalo jednu do dvije velike svinje u posjek i osušilo meso. Većina i poneku ovcu u stelju. Svako to domaćinstvo ima kokoške, krave, svinje, ovce… i svako se jesenas podmirilo osnovnim životnim namirnicama. Većina tih kuća u bačvama ima po nekoliko stotina litara rakije šljivovice, u bronzirima desetine kilograma svinjske masti, u koševima tone žita… Nisu to bogati ljudi, država ih je strašno osiromašila, ali zato jesu domaćini. Hej, domaćin-čovjek, nije to šala. Pa oni bi mjesecima mogli da jedu samo meso i kajmak i piju rakiju i opet ogladnjeli ne bi. Imali bi i nas da počaste kad bi im, po otapanju snijegova, došli da ih posjetimo. Tim ljudima dostavljati 5 kg brašna i 2 litra ulja iz helikoptera slično je kao arapskom šeiku iz letjelice baciti kanister goriva, kao nužnu pomoć. Ograđujem se jedino tamo gdje se radilo o bolesnim i bespomoćnim licima. Ali to sam već rekao. Samo ponavljam zbog zlonamjernih. Iza ostalog rečenog stojim čvrsto kao iza betonskog zida pod dušmanskim rafalima. Jer ovdje su pomagači pomagali sebi a ne drugima. „Nije kuja lajala zbog sela nego zbog sebe“ rekao bi narod!
Činjenica treća: iako prosječnom čovjeku nije bilo poznato ovo „prenošenje nadležnosti“ sa Vlade na Milorada Dodika nad Helikopterskim servisom, nikoga nisam čuo ni da pominje servis. Ni slučajno. Svi su govorili „Dodikovi helikopteri bacaju pomoć“! To je to; to je suština! To se htjelo – to se i dobilo.
Džabe je i gov.o slatko
Da se radilo o predizbornom heliomitingu a ne o pomoći ugroženima potvrdili su mi i Čajničani. Oni, na jednom regionalnom portalu, tvrde čak i to da su odbornici u njihovoj Skupštini opštine bacačima iz helikoptera davali koordinate vlastitih imanja. Ko ono uz rat što su radili funkcioneri SDA američkoj avijaciji. Ne znam da li je ovo istina, „pošto kupio poto i prodajem“.
Ali zato znam da su jednog rogatičkog člana SNSD-a lokalni mangupi propisno namagarčili. Ovaj penzioner mirovinu je zaradio u državnoj firmi. Penzija odlična. Više nego dovoljna. Pošto je još u snazi nabavio je nešto stoke i povukao se na porodično imanje. Em će imati sve vlastite, zdrave proizvode, i sebi i djeci, em neće na selu trošiti pare, em će proizvesti i nešto tržišnih viškova. Zašto da ne!? Znajući da u Rogatici sve funkcioniše po partijskoj liniji, a čuvši da će biti dijeljena pomoć, potegao je partijske veze da i on dobije paket. „Kad je džabe i gov.o je slatko“, veli narod.
Kako i zašto su partijske veze zakazale, nije mi poznato. Ali zato znam da su ga lokalni derani, saznavši za komšijin zahtjev za ’umanitarnu pomoć, nazvali telefonom. Stavili su krpu na mikrofon, da im ne prepozna glas. Baš na dan Svetog mučenika Trifuna. Rekli su mu da će baciti paket, ali da mora očistiti od snijega ravnu livadu na površini dvadeset sa dvadeset metara. A snijeg viši od metar. Čistio čovjek cio dan. Zbog paketa vrijednosti 30 KM! Čistio, čistio, čistio i… očistio. Čekao! Čekao, i čekao… Dodikovog helikoptera nema. Nema pa nema. A svake godine lomio je krsni kolač tu u komšiluku. Oni ga čekali, čekali, čekali… Došao je tek s mrakom. Sav zajapuren. Što od napornog rada što od bijesa. Nisu komšije tako kasno krsni kolač slomile… ne pamti se. A oni mangupi sve pili i nazdravljali dolibaši.
Sad se digla frka do… do helikoptera. Niko ne smije da mu kaže da su ga fakini izradili. Ništa predvidivije na svijetu nema od koristoljubivog čovjeka.