Dešavanja u Federaciji BiH su, poput poplave izbacila na površinu svo nerazumijevanje, razmimoilaženje,sav jad i čemer ovog društva, svu bijedu…
Građani, i prosvjednici i neprosvjednici, su na jednoj strani , a oni koji sebe zovu političarima, narodnim predstavnicima na drugoj strani. I kao da se igraju gluhih telefona.Nit ko koga razumije nit neko nekoga nastoji razumjeti.
Živimo satiru i nadrealizam.
Građani, nenavikli da ih se pita za mišljenje, nenavikli da postavljaju zahtjeve , onog momenta kad su ih upitali i kad su trebali iste postaviti shvatili su da ne znaju šta će i šta im je preče, jer sve je preče jedno od drugoga.Izgledalo je kao da su oni,građani, dugogodišnje žrtve vladajuće oholokracije, iznenađeni što im se ovi uopće i obraćaju i da, ranije kad su krenuli u proteste ,čak nisu ni pomislili da bi ih neko mogao ozbiljno shvatiti i pitati šta žele i šta hoće? A kad su ih upitali samo što poput srednjoškolaca nisu rekli:“ pa što niste rekli da ćete pitati da se spremimo!“
A ono preče od prečega prestiže jedno drugo.I socijalna pravda i ekonomska pitanja i korupcija i Dejtonski sporazum i ustroj Federacije…sve je bitno.I sve je na neki način uzročno povezano i utiče na ono drugo.
S druge strane političari i kvazipolitičari ,umjesto da se bave uzrocima , bave se isključivo posljedicama dešavanja. Pri tome ne štede nikoga za koga im njihov instikt došapne da im je eventualna prijetnja. Tako bez pardona demonstrante nazivaju huliganima ne izdvajajući među njima obespravljene radnike „Hidrogradnje“ s kojima su se „sprdali“ da prostite, sve ove godine. A njihove izjave o stanju u državi često graniče sa bizarnim, jer čak ni crni humor nije adekvatan opis. Tako je bilo onih koji su, u strahu za vlastitu poziciju, zaboravili da su, kao izabrani predstavnici ovog naroda, profesionalno zaposleni u Parlamentu F BiH i da su podpredsjednici stranke koja je od devedesetih u vlasti,pa su pisali pamflete o obavezama vlasti tj. pisali su samima sebi. Bilo je i onih koji su optuživali političke oponente, a bilo je i onih koji optužuju narod tj. građane. Sve u svemu bilo je svega i svašta.Bože oprosti.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jest pokazivanje otuđenja i od naroda i od dužnosti i funkcija koje obnašaju. A to nisu bilo kakve funkcije.Biti zastupnik u PS BiH ili Parlamentu FBIH nije bilo kakva zafrkancija.Odnosno, ne bi trebala biti.A ,evo,jest. Ako ti i takvi zastupnici daju službena saopćenja „kako je potrebno uspostaviti dijalog s građanima“ , ako ti i takvi zastupnici govore da su protesti odgovor na „ sistemsku korupciju i pljačke u državi“, ako ti i takvi zastupnici ističu da postoji „jaz između siromašnih i bogatih te rastrošnost i visoke plate s jedne, a siromaštvo i nezaposlenost s druge strane koji taj jaz produbljuju“, čovjeku ,iole inteligentnom, dođe da se zapita: ko je lud, a ko zbunjen?
Zar te političke „elite“ nakon tri pune godine vlasti, da se ne vraćam unazad dalje od posljednjih Općih izbora, nisu , ne samo uspostavile dijalog nego ni uspostavljale, dakle nisu ni pokušavale?Pa šta su onda radili?
Ako ,opet, pominju korupciju, prvo neka pometu pred svojim vratima, pa onda neka je pomenu jer građani sigurno nisu ti koji su korumpirani. Ako je neko korumpiran onda su to oni koji za to priliku imaju, a obraza nemaju. Isti oni koji smatraju da je potrebno uspostaviti dijalog s narodom. I zaista je licemjerno pričati o rastrošnosti i visokim plaćama, a biti i uživalac i kreator i rastrošnosti i visokih plaća.
Ti predstavnici su nekako zamijenili teze i uskočili u kožu malobrojnih neovisnih intelektualaca u ovoj zemlji, pa kao da s distance promatraju situaciju, analiziraju , predlažu rješenja i kritiziraju.Koga? Valjda građane. Jer,kad se pažljivije pogleda ti predstavnici građana imaju istu i sličnu retoriku bez obzira na političku opciju.Svi podržavaju demokratsko pravo na mirno izražavanje volje, svi osuđuju vandalizam i nasilje, svi pozivaju na dijalog. U početku su izražavali razumijevanje za narodni jad, ali u međuvremenu s padom broja aktivnih prosvjednika na ulici , to razumijevanje je ishlapjelo.Iskristalisalo se samo nastojanje da se prikaže kako su prosvjedi bili izrežirani i da je nečiji cilj bio rušenje i paljenje državnih institucija. Nezadovoljstvo građana kao da nije imalo, pa čak ni neznatne, veze s prosvjedima.Nikako i nikakve.
U opravdanom ogorčenju građana ove države prema onima čije je radno mjesto neka od institucija bilo kog nivoa vlasti, ipak treba napraviti razliku između rada za plaću i primanja iste u tim institucijama i bahatog i beskrupuloznog bogaćenja i harčenja finansijskih i materijalnih dobara. Nažalost, malobrojni vide razliku.Za obespravljene svi oni su isti.A iako nisu isti postoji realna opasnost da jedini vidljiv rezultat izlaska na ulice i paljenja bude smanjenje plaće budžetskim korisnicima umjesto hapšenja tajkuna,korumpiranih,otvaranja radnih mjesta, umjesto rješavanja pitanja radnika „Polihema“,“Dite“,Hidrogradnje“ i brojnih manjih i većih uništenih preduzeća,
Umjesto borbe za njihove veće plaće, one bi se,u interesu opstanka vlastodržaca, mogle smanjiti i budžetskim korisnicima tj. onoj skupini zaposlenih koji žive isključivo od plaće..Lakše i jest.
A onda će ovi isti zaposleni kojima je nešto bolje od ostatka radničke klase za svoj pad na egzistencijalnoj ljestvici ili za siromašnije potrošačke korpe kriviti, ne vlastodršce koji ne vode računa o građanima, već one koji su tražili i izdejstvovali manju plaću.
Zato, poruka Bosancima i Hercegovcima: pamet u glavu. Ne dajte i ne dajmo da nam zamažu oči jeftinim trikovima, da lome tamo gdje je najlakše slomiti i da nas,jer svi smo u istom ili sličnom jadu, okrenu jedne protiv drugih dok uzrok i uzročnici našeg siromaštva ostaju nepromijenjeni.