I onda poslije jedne vrele noći pune domaće rakije i orasa zavičajnih koje sam krskao na starom komadu socijalističkog namještaja, tačnije na uzglavlju kreveta od šperovane iverice već izgubljenog sjaja od debelo nanošenog tamnog laka, onda poslije tako provedene noći odlučim da izađem na izbore. Hoću da i ja glasam, da dam glas za onoga ko ima smisla. Jutro bez neke pretjerane euforije je nastupilo. Ne vidim na daljinu od podočnjaka. Povraća mi se i vri mi krv u šakama, pulsira damar, čujem otkucaje srca. Brada mi je porasla, kosa neuredna na sve strane gleda, crveni mi se nos. To je pogled u ogledalu, ustvari isti kao i kroz prozor. Tako sve neuredno i zapušteno gledam i kroz prozor. Kakav je život napolju, takvi su ljudi iznutra ili će biti da je obratno. Ćutim i gledam se, a baš mi se nešto glasa jutros, a i izbori su. Rekoh, što da ne, otići ću na glasanje samo da se sredim. Obukao sam samo majicu sa ogromnom flekom od kafe.
No, prije nego tako udešen izađem, gledam stvari po sobi. Moj pisaći stroj je na podu, valja se u nedovršenim rečenicama. Gledam na zid, a na zidu slika neke odvratne jadranske rivijere naopačke postavljena. More je gore ,a nebo je dole, čak i galebovi lete naglavačke. Divno, pomišljam, šta mi je to noćas padalo na pamet kada sam lupao po tastaturi. Odluka je pala da ipak pokušam da popijem kafu i pojedem koji oras. Frižider otvaram dok se voda zagrijava do ključanja, a u frižideru samo tegla marmelade i pogrešno kupljeni blagi fafaroni koje mrzim. Odustajem od doručka, razbio sam jedan oras iz zdjele na stolu, kafa je gotova. Srčem, pirim u staru JNA šolju. U ustima cigareta, palim je, i pokrećem računar. Internet, fejsbuk isto kao i moj odraz u ogledalu. Kafa pada kao stijena u želudac, mučnina zavija kao vuk. Nema mi druge nego da stvarno odem na izbore i dam glas nekom ko više voli život od mene.
Prašnjavi put u oktobarskoj vreloj nedjelji. Počelo nam je vruće ljeto, konačno. Noge mi stružu pute, osjećam žmarce dok povlačim dim cigarete i hodam, kao beskrajno da hodam. Katranisani pješački most levitira nad rijekom, prelazim ga dok mi tragovi od prašine ostaju na daskama premazanim prerađenim motornim uljem. Cigareta je dogorila i ispred mene je osnovna škola u kojoj su biračka mjesta. Centar 1, Centar 2, broj taj i taj, učionica ta i ta. Određeno ništa ili je scve već određeno. Moja lična karta u rukama lika koga mogu nazvati General Papaja, provjerava me, gleda čudnom spravicom mobilnog stroja gdje sam uopšte upisan. Upisan sam tačno tamo gdje treba, upisan i otpisan istovremeno. Ulazim, i dobijam upozorenje da ugasim telefon. Naravno odbijam bilo kakvo upozorenje jer meni otpisanom ionako ne trebaju instrukcije Generala Papaje. Osjećam se slobodniji no ikada u životu. Daju mi papire na kojima su moji kandidati. Osjećam težinu zadatka, odgovornosti u svojim rukama. Teret vremena je na mojim plećima. Ulazim u kabinu. General Papaja šapuće sa druge strane kartonske zavjese: „Isključi telefon Popovičijuse“. Ne čujem ga, samo rezonujem i ne kostatujem. U glavi mi svira Tom Wates:
They hung a sign up in our town
“if you live it up, you won't
live it down”
So, she left Monte Rio, son
Just like a bullet leaves a gun
With charcoal eyes and Monroe hips
She went and took that California trip
Well, the moon was gold, her
Hair like wind
She said don't look back just
Come on Jim
Oh you got to
Hold on, Hold on
You got to hold on
Take my hand, I'm standing right here
You gotta hold on !
Zakačili su mnoge znakove, svuda su znakovi, a i ne moraš da živiš na visokoj nozi da bi shvatio da su političari postali „anđeli“ da je njihova identifikacija sa onostranim stvarima veoma uspješna, ali im nikako ne ide identifikovanje sa ljudima. Sa anđelima se možda mogu složiti, ali sa mnom i mojim potrebama nekako ne mogu da nađu zajedničko ništa. Ja sam zato odlučio da nađem svog političara i da danas glasam za njega. Tražim po listama, oči mi ispadoše tražeći. Ne uviđam ni jednog jedinog čovjeka, sve mitološka bića, sve sami anđeli, baronese, grofovi, napoleoni i carevi. Ne mogu da nađem ništa sa ovoga svijeta, a da ne naletim na vanzemaljsko u tom traganju. Pa dobro, rekoh sebi mamuran i tup od svega. General Papaja me opet opominje da ugasim telefon, kao da je telefon nuklearno oružje. Čujem, ne reagujem.
Kako nisam pronašao to što sam tražio, napisao sam sopstvenu stranku koju vidite gore na fotografiji i zaokružio ga. (Dizni Stranka 1 . Miki Maus) Jer ovaj kandidat je bar na zemlji, iskusan, slavio je i stoti rođendan nedavno, a i poznaju ga dobro današnji penzioneri, jer ih je zabavljao dok su bili djeca. Generacijama je prisutan, ima svoje novine, ima milione zarađene i nije korumpiran. Smatram da je moj izbor najbolji.Odlažem olovku i pitam General Papaje gdje treba da ubacim listiće. Dobio sam odgovor da je svejedno i neku zamjerku na moj telefon. Dobro, odgovorih nezainteresovano i izađoh iz ludnice.
Na putu za kuću zviždućem:
Hold on, Hold on
You got to hold on
Take my hand, I'm standing right here
You gotta hold on !
* korišteni stihovi pjesme Tom Wates – Hold On