Iz dubreta ruze rastu. To je svima poznato; potrebno je samo pravi korijen da se posadi, i eto ga; ruza iz dubereta raste bolje nego iz bilo koje druge zemlje. Dubre je otpadni materijal koji je nastao metodom varenja i izbacivanja ostatka hrane koju je neka zivotinja jela. Zbog nemogucnosti da svari sve, ona izbacuje i neke dijelove hrane koju koristi biljka za svoj rast. Najlakse i najbolje apsorbuje upravo hranu iz dubreta.
Zar ruza, tako lijepa i zanosna izrasta upravo iz otpada ? Nesto sto prinosimo nosu, cijoj ljepoti se divimo, zasnovalo je svoj zivot na otpadu, uzimajuci iz njega jedino lijepo i korisno sto je ostalo. Djubre i ruza, idealna kombinacija.
Sta je pak ruza ? Nesto lijepo za oko i nos, i to je to. Malko je gledas, malko mirises, ako hoces da traje duze mozas stalno u vodi da je drzis, a nakon kraceg perioda i ona svehne ili istruhne, i onda je samo bacis, u smece, u djubre; tamo odakle je i uzela energiju da postane lijepa. Ruze su ''lesinari'' koje drugi ''lesinari'' 'jedu'. Ne mozemo ih jesti, ne mozemo se razmnozavati sa njima, ne mozemo od njih praviti lezaje, niti odijela; one su naprosto tu da kratko opcine. Za njih se izdvaja vrijeme za uzgajanje, novac, zivci, a nizasta je iskoristiti ne mozemo, osim da gledamo u njih,,, pa sta to sve govori o nama ?
Ali iz dubreta ruze rastu, iz neceg nebitnog, odbacenog, neceg sto krijemo od ociju i pomisli, nastaje nesto bez cega su nezamislivi 8.martovi, rodjendani, svadbe, godisnjice, rodjenja, SMRTI !!, itd.
Volimo li to mi prolazne ljepote, ili su prolazne ljepote naprosto nesto sto ovlada nama, drzi nas sve dok samo od sebe ne nestane ? BY. T.O.
