Drvar, Oktobar, jesenje sunce, žuto lišće, zarasle staze sjećanja… Kao I mnogi gradovi u BIH I Drvar – grad heroj se bori ili bolje reći izdiše.
Svakodnevno nas napuštaju nekad stanovnici ovog grada odlaze u nepoznato tragajući za nekim boljim životom. Da li ga ima? Hoće li pronaći nešto bolje moji sugrađani? Teško sjebana smo zemlja zemljaci, Iz mog grada vode dva puta jedan je prema “drugom entitetu” obećanom gradu Banjaluci.
Za ovaj PRVI PRAVAC se plaća karta, kombi prevoznicima, komšijama, nekadašnjim sugrađanima I to je karta u jednom pravcu! Po dolasku u obećani grad čeka nas kirija, nezadovoljstvo, zavist, ČEKA NAS NIŠTA. A ništa strpljivo, godinama I decenijama nas uporno čeka. Mi Drvarčani oni ničiji, navikli na nešto drugačije, tumaramao po “majci Srbiji” tražimo mjesto u prijestolnici drugog entiteta. Mjesta nema… Kažu neki se snašli.
U tom “SNALAŽENJU” sve izgubili.
Nije zemljaci snalaženje ako imaš kruva jesti a jastuk ti tvrd, nije snalaženje ostavljanje svega da bi pronašao ništa.
Ali eto neka bude snašli se, kupljena karta u jednom pravcu, soba memljiva, kirija visoka, posao, da ga je ko htjeo ne bi nas ni dočekao… Put u jednom od “boljih”pravaca iz Drvara.
DRUGI PRAVAC iz mog grada vodi prema Livnu. Ovaj put je u “drugi entitet”. U ovom pravcu nam ne naplaćuju karte, tu idemo kolima hitne pomoći. Posljednji zamućeni pogled kroz prozor hitnih kola sirene I grad koji napuštamo… Na samom ulazu u bolnicu, pitanje JEL OPET IZ DRVARA! Navikli I ljudi u bijelim mantilima da iz Drvara dolaze al se ne vraćaju. I ovo je drugi put malo kraći možda I lakši.
Putnike iz mog grada određuju godine, mjesto boravka, muka, život nevolje… A bijadosmo grad heroj, bijadosmo Titov Drvar, a sada grad iz koga se odlazi u jednom pravcu! Grad prvih povratnika I prvih pokajnika.
Mi smo oni koji dobismo identitet a izgubismo integritet. Građani bez grada, stanovnici bez nada. Grad koji samo u vrijeme izbora posjete političari, zapjevaju krajišnici. Svijesni da izbora nemamo a I kada smo ih imali bijade pogrešan. U nama I Dodiku teče krv Drvarčana. Izgleda da I nama I Dodiku izlaza nema, Iz grada tišine.