Iskradi se u rano junsko jutro
na prstima od paperja ptica
koje ce ti bose zapjevati
za srećan put.
Prati
trag mirisa lipa
vijugama uspavanih sela
koje čuvaju tišinu bez pulsa
za tvoj drhtavi dah.
Pričao sam ti da su daljine prazne puške
kojih se plaše samo pogledi bez nade.
I da ljubav ima korake od sedam milja.
Sa neprobojnim srcem.
Iskradi se u ime mira.
U ime lipnja kome si pisala pjesme
u lipanjskim zorama
trazeci pramen moje kose
pod kamenom ,u mirisu baruta.
Ponesi mi osmjeh i treptaj trepavice,
drhtava njedra i zalogaj brade.
Ponesi prazne usne
da ti labudovim perom
na obali naše rijeke
nacrtam poljubac.
Čekat ću te u biserima rose
negažene trave
koja pozdravlja pjenušave brzake
na putu za more.
Na mom dlanu ćeš naći
parče pice sa svježim
odrescima sunca
koje još zjeva probuđeno
pukotinom zemlje mladih šampinjona.
A u mojim grudima srce
sa dva vesla i rijeku vrele krvi
Za sve brodove kojima si plovila.
Iskradi se iz umornog grada
koji još spava svoju pijanu noć
i ne zna da jutros odlazi jedan anđeo
čija postelja stanuje
duboko u meni.