1. U gradu u kojem sam rodjen zivio je Burhan, samouki iscjelitelj koji je lijecio uganuca i iscasenja.
2. Koprcam se vec preko godinu dana kao riba na suhom u ovoj tudjini i pitam se zasto i otkud opet ovdje.
3. Trudim se da ne pratim dnevne vijesti, pogotovo ne komentare vijesti. Ovih ih dana ipak ne mogu potpuno zaobici i ignorisati. Ne mogu jer su komentari tekstova na bosanskim internet portalima i facebook preplavljeni zluradim pravdanjem krvi teorijama zavjera pored kojih Kafkina imaginacija djeluje banalno. Da imam slikarskog talenta ogromno bih platno ispunio krvlju i referencama na iluminate, masone, jevreje, postojece i nepostojece tajne sluzbe i sve ine za koje znam i ne znam, a koji su uvijek krivi za sve ruzno sto se desava u svijetu. Sliku bih posvetio onima koji ne citaju knjige. Ili onima koji citaju samo jednu knjigu. Svakako onima koji se znanjem napajaju na opskurnim internet portalima.
4. Ono sto boli, sto tjera na vrisak, na plac, na psovku, je kolicina otrova koji kola virtualnim svijetom. Nisu to usamljena misljenja paranoidnih ignoramusa. To je gomila epigona koji pusu jedni drugima pod krila.
5. Ne vjerujem svemu sto procitam ili cujem. Skeptik sam i smatram da nam je potpuna istina rijetko dostupna, ali je ne trazim u nebuloznim konstrukcijama koje se ne mogu ni dokazati ni poreci, niti mogu razumjeti kontradiktorni mentalni skop koji teorijama zavjere pravda krvoprolice. Dakle, ubijali su drugi, ubice su svi pomenuti u tacki 3., a ne oni koji su pucali. Ustvari nije ni bitno ko je pucao, “mi” nismo, ali zrtve su svakako zasluzile smrt.
6. Ne poricemo li relativiziranjem jednog krvoprolica sva krvoprolica? Bacajuci plast teorije zavjere na ovaj zlocin, na bilo koji zlocin, ne dajemo li pravo drugima da bacaju isti plast na zlocine koji su nad „nama“ pocinjeni? Pa hajdemo onda sve relativizirati i zivjeti u svijetu bez dzelata i zrtve, bez krivog i nevinog, bez dobra i zla.
7. Ima li ista svetije od porodice? Priznajem karikature koje su podloga krvoprolicu nisam vidio. I ne zelim ih vidjeti. Mozda su doista gnusne. Mozda prelaze sve granice korektnosti i dobrog ukusa. Ali, ako bi neko nacrtao vulgarnu, odvratnu, krajnje uvredljivu karikaturu tvoga djeteta, roditelja, supruga, ako bi ga grdno povrijedio tom karikaturom, daje li ti to pravo da ubijes crtaca karikature i sve oko njega?
8. Mrzim netolerantnost, ksenofobiju, uvrede, ali daleko, daleko vise mrzim oruzje, mrzim vojske i mrzim ubice.
9. Dakle koprcam se kao riba na suhom, ali ne bi povratak bio spas (mada slutim da cu se opet vracati) jer se ne bih vratio u bistru rijeku nego u mutnu i prljavu barustinu.
10. Ipak, ovdje mogu biti sam. Barem zasad, dok ne dosadi preko mjere. Ne pripadati. Iskljuciti se iz svih rodjenjem nametnutih drustvenih asocijacija i ne prihvatiti nove jer nisu moje. Misliti samo svojom glavom.
11. Ovi zlocudni komentari su mi pojasnili zasto sam ovdje. Doveli su moje postojanje u sredini koja mi nije narocito draga u ravnotezu, kao sto bi mi Burhan namjestio iscaseni zglob.