Prva i jedina žena zaštićena prijaviteljica korupcije u BiH. Nema više niko. Samo ona. Prijavila je direktora Fonda za povratak BiH, člana velike političke stranke, najveće u RS-u.
Nakon prijave, trpila je teror. “Ogromna je cijena koju sam platila. Ne može meni nikakav novac vratiti zdravlje, još manje moju mamu, koja je umrla početkom 2013. u 63. godini, plačući posljednjih pet godina svoga života zbog onoga što radim i šta sam preživljavala u toj svojoj, sada već, misiji”, izjavljuje Irina u jednom intervjuu.
Osim za korpuciju, Irina je prijavila i za teror. Prva je žena koja je dobila presudu za mobing i diskriminaciju na Sudu BiH. Presuda je prvostepena. Fond za povratak i direktor dužni su joj platiti 30.000 KM na ime štete.
Gdje su političarke, dženderuše, aktivistice, majke Tereze?
To nisu jedina dva slučaja koje je Irina prijavila. Puno je tu prijavljenih funkcionera, tzv. dobronamjernih narodnih političara i nacionalnih predstavnika.
Koja političarka ne zna ko je Irina Lovrić, ta ne živi u ovom svijetu i ne treba da se bavi politikom. Koja političarka se nije zapitala kako može pomoći Irini Lovrić , ta ne treba da se bavi politikom. Koja političarka je mogla da pomogne, a nije pokušala, ta ne treba da se smatra političarkom.
O Irini se u medijima priča od 2012., otkako se prvi put pojavila na inicijalnom skupu Uzbunjivača BiH održanom u Sarajevu. Prije toga o njoj je pričao američki ambasador, procurilo na Vikiliksu. Irina je napustila “Uzbunjivače BiH” nedugo nakon inicijalnog skupa. Na društvenim mrežama pisala je zašto. Zato što su priču i korist od tog projekta najviše imali oni koji nisu bili zviždači.
Takođe, na društvenim mrežama pisala je i zašto nije dio Accounta. Isto, kaže.
S jedne strane imamo Irinu, s druge direktora kojeg je prijavila, a s treće strane političke stranke sa svojim programima, koje sve od reda imaju borbu protiv korupcije kao odrednicu političkog djelovanja. I u njima, strankama, imaju forumi i asocijacije žena političarki.
S četvrte strane imamo nevladin sektor i u njemu Account i udruženja žena.
Koja je poznata bh. političarka stala uz Irinu Lovrić? Nijedna.
Koja je poznata bh. aktivistica udruženja žena stala uz Irinu Lovrić? Nijedna.
Jesu li akauntaši i akauntašice stali uz Irinu Lovrić? Nisu.
Šta je sa zaključkom doma naših naroda o suspenziji direktora Fonda za povratak?
Za male ljude je Irina Lovrić u borbi protiv korupcije učinila milijardu puta više nego svi oni. Jer se trudi da zaštiti od zloupotrebe novac namijenjen osjetljivim kategorijama, jer se godinama volonterski bavi humanitarnim radom, jer je kćerka poginulog borca.
Da nije sve tako crno: u prošlom sazivu Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH usvojena je inicijativa delegata SDP-a Mehmeda Bradarića o suspenziji direktora Fonda za povratak Mlađena Božovića.
Inicijativa nikad nije provedena. Papir je zadržan na granici zvanoj ladice u stolovima državnih plaćenika.
Političarke, poslanice, delegatkinje, predsjednice, potpredsjednice, hoćete li tražiti informaciju o realizaciji zaključka i tražiti da se provede zaključak o suspenziji direktora Fonda za povratak?
Apel za pomoć Irine Lovrić
Irina Lovrić oglasila se nedavno na Facebooku. Piše da izvijesni državni funkcioneri čine sve da presuda za mobing i diskriminaciju padne na drugom stepenu. Pritišću. Za početak, besplatna pravna pomoć joj je otkazana.
Kome više glumiš da možeš sve sama? Liječi te cijeli tim ljekara. Treba ti cijeli tim advokata. To košta – pišu joj mali ljudi na njenom Facebook-u. Uz Irinu Lovrić stali su mali ljudi na društvenim mrežama. Mali ljudi, a veliki kokuzi. Većinom ne rade ili vežu od plate do plate.
Jutros se ponovo oglasila. Otvorila je žiro račun za pomoć.
Eto prilike i vama koji ste samozaposleni da pomognete, ako možete. Vama koji imate firme i borite se protiv “10 posto”. Ako vas nema u javnoj podršci na društvenom mrežama, eto vam prilike da vas ima gdje treba.
Eto prilike i vama koji ste u dijaspori, koji ste tamo otišli jer ste morali ili jer ste bili u prilici, da pomognete ako možete.
A političke stranke sa njihovim programima za borbu protiv korupcije neću pozvati da joj pomognu. Svakako će reći da je ona jedan slučaj, da su oni za “sistemsku borbu” i da “ako njoj pomognemo, eto drugih da pomognemo i njima”. Sve to znam, čula sam da su pričali povodom jedne druge Irine, maltene pretvorili je lokalni političari u socijalni slučaj.
Neću pozvati ni akauntaše, samo ću pozvati donatore da sljedeći put daju novac za projekat u kojem će se prijaviteljima korupcije osigurati pravna, psihološka i moralna pomoć.
Finansijsku najčešće daje onaj kome i sama treba.
Mogu danas pravnici i analitičari pisati analize o tome koliko zakoni ove države štite ljude koji se bore protiv korupcije, ali to Irini pomoći neće, kao ni drugima koji su slični Irini.
Nažalost, sve nevladine organizacije koje se bave “borbom” protiv korupcije dobijaju velika sredstva a samo pričaju priču. Puno priče a rezultati takvi da Irina treba da traži finansijsku pomoć. Voljela bih znati šta su “nevladini borci“ konkretno pomogli građankama i građanima koji sami pokušavaju da se uistinu bore protiv korupcije i zloupotrebe položaja i ovlasti.
Za konkurs.