Dakle, internet prostranstvo, okupljalište svega i svačega.
Gdje je granica?
Ko je postavlja?
Šta je dozvoljeno, a šta nije?
Postavit ću jednu hipotetsku situaciju;
Radite za portal u gradu u kojem i živite, gradu koji ima oko 70 hiljada stanovnika.
I većina su normalni ljudi, sa poprilično normalnim poimanjm života.
Ovdje ćemo o manjini, po meni neprilagođenoj, ali glasnoj i na kraju onoj koja nadglasa većinu.
Napišete članak o bilo čemu, od uzgoja krastavaca, do državne politike prema hapšenjima u RS-u, i ljudi ili se slažu ili ne slažu, i to je njihovo pravo.
Ali neki imaju tu naviku da pišu autoru privatne poruke i ostavljaju komentare na forumu, i to ne ništa lijepo i uljudno.
Prije nešto kao puši k…c, nabijem te, ……, uglavnom ne moram dalje nabrajati.
Je li to dopušteno, pogotovo od nekoga ko postavi nick Nakituminajasi?
Razumijem da se neće svi slagati sa iznešenim, razumijem i da se nekome nešto ne sviđa, ali je li to dopuštenje da se nekome prijeti i da ga se psuje?
Pozališ se glavnom uredniku, čovjek kaže riješit ćemo to.
Sutra uđeš na taj isti forum, poruka od tog istog lika, još gora i još podsmijeh, kao mislila si da me možeš maknuti?
Samo Nakituminajasi ne zna da ja znam njegovo ime i u ličnoj karti, jer nije treško doći i do njega.
Imam pravo znati kome je dozvoljeno da me uznemirava, zar ne?
I drugi put se požalim uredniku, na što me on upita; “U čemu je problem?”.
Tu prestaje svaka suradnja sa portalom.
Problem je u tome što mi “kolega” sa portala nema hrabrosti reći da mu smetam u lice, pa se krije iza degutantnih nickova, i piše stvari koje ni najgorem neprijatelju ja ne bih napisala.
Problem je u tome što taj urednik valjda misli da te za siću kupi.
Problem je kada znate da ste najčitaniji autor na portalu, i dalje ste zadnji na spisku, jer eto neki su tu duže od vas i dobro su se ukopali, pa postade od svega biznis za neke ljude.
Problem je što radite za male pare, jer želite pokrenuti neke stvari u svome okruženju, ali zapravo nemate pristupa nečemu, jer neki su van dometa.
Problem je u ljudima koji misle da su dobro skriveni iza svog kompjutera i da su onda svemoćni.
Problem je što takvi nikad neće upotrijebiti ni sekundu života da poprave nešto, oni su navikli “lajati” skrivenoga lica.
Takav će se sa vama lijepo pozdraviti, sve po bontonu, a onda će da vam piše takve stvari kad ostane sam, sakriven i jadan, jer to je njegova bit.
Ako se računa na bilo kakvu zaštitu od te redakcije, ništa od toga, na moju ostavku nakon pitanja u čemu je problem, požurili su mi zatvoriti ulaz na admin panel, i to je sve od njih.
Pošto ugovor nikad potpisali nismo, valjda imam autorska prava, pa sam tražila da se kolumne koje sam pisala zatvore, sve ostalo ostaje njima.
Međutim, ništa od toga, jednostavno niko nema ni toliko poštovanja da ispuni jedan uvjet koji se postavi.
Onda shvatim, kada oni mogu sve, mogu i ja.
Jednostavno sam obrisala svaku kolumnu koju sam napisala, svaki blog, eto članke sam im ostavila.
I sve to zbog onog; “U čemu je problem”?
U meni.
Nisam dužna podnositi zlostavljanje čovjeka kojemu je najviši domet pisati o Maci Diskreciji, nisam dužna podnositi urednika koji očekuje da se radi, ali nije voljan maknuti nekoga kome je hobi psovanje.
Mislim da se sa nickom gore pomenutim nebi moglo registrovati bilo gdje, ali eto mogu ljudi svašta.
Ja jednostavno nemam živaca za neotesane budale, i to je to.
E sad, kao što rekoh na početku, hipotetska situacija.
Mislite? 😀