INDIGO
Zar su kažnjivi danas zagrljaji?
Il’ je grozna koža izvrnuta?
Sve je stvoreno da slobodno postoji,
a sloboda jeste dok je netaknuta.
Duge staze tu su da se gaze.
Zašto je čudan hod na rukama?
Tako stopala nebo prelaze
u spomen Atlasovim mukama.
Ko u sve sumnja, taj ne zna ništa,
Za misli se osuđuje strogo.
A za njih je čovjek stvoren. Išta
ako vidi – misliti bi mog’o.
O te misli mnoge objesiše,
kad je zakon jači neg’priroda.
Al’ posle tog čina se sjetiše
koliko je besmrtna sloboda!
I uvijek spuštali su pogled
kanap oko vrata kada spuste.
Bježi trkom u prazni nedogled
svaka slika koju propuste.
Te su slike iz vena mastilom
zaratile sa strašnom bjelinom.
Bijel’ bedem vječno će da ruše
sila pera i indigo duše.
Marija Dragnić, ''Druga obala''
