Briljantna ideja! Poslati tako jasnu, tako stvarnu, opipljivu poruku svijetu, ko zna kome ko zna gdje o sebi, svojim uslovima, svom strašnom životu. Mora da je potrebna ogromna hrabrost za tako nešto. Ili je jednostavno došlo do guše. Svaka čast onome ko je smislio. Neće dobro proći.
Razmišljam kako bih okrenula ovaj incident da sam na Primarkovom mjestu u svoju korist. Mogli bi i da me plate za ideju. Pretpostavljam da će se pojaviti neki stariji bijeli gospodin, a sada već možda i gospođa, vremena se mijenjaju, ali ona svakako treba da izgleda sasvim uniseks, da kaže kako je sama kompanija odlučila da podigne svijest o problemu toga i toga u toj i toj (još uvijek poželjno reći – komunističkoj i/ili necivilizovanoj) zemlji bez ljudskih prava, te moćne sintagme.
Vrijeme da uputim u temu. Naime, na odjeći britanskog brenda za široke narodne mase su se počele pojavljivati sakrivene duple etikete sa porukama o strašnim uslovima radnika.
Šta ja imam s tim? Zaista volim taj brend. Zašto ga volim? Zato što je divan i JEFTIN. I ako sam nekada imala u svijesti pozadinu nastanka toga svega, je rprilično je očigledno, pažnju mi je u tom momentu okupirala divna plava haljina gotovo identična onoj koju je nosila princeza na dan vjeridbe – 5 funti.
Čovjek je čovjek. Zato su i poslali etiketu, da ne možeš izbjeći, da ne možeš obući proizvod rada bez misli o samom radniku i procesu proizvodnje. Ili – teže je…
Što me dovodi do misli koja je sa mnom već neko vrijeme, nakupljala se kroz pročitane knjige, novinske članke, lekcije istorije, ceremonije…
Najpoželjnije je biti heteroseksualni bijeli čovjek u svijetu. Danas, juče, uvijek i oduvijek. Ama baš ništa drugo ne garantuje tako velik spektar mogućnosti u životu.
Recimo, nekad u Indiji, još nerazvijena djeca bi te nosila na svojim koščatim ramenima u sjedeljci, a kolona varvara bi vukla tvoje šatore i svitu kilometrima iza, kako bi mogao da objeduješ u društvu kolonizatorskog krema sa sve srebrnim svijećnjacima, sasvim nesvjesan i nezainteresovan za činjenicu da se nalaziš usred ničega i da je to sve neko nosio pješke cijeli dan po prašini gladan i žedan par metara iza tebe.
Recimo danas, baš taj gospodin postao bi predsjednik Odbora baš za Borbu Protiv toga.