Prošle godine prijatelj iz organizacije Arci Bolcano u Italiji me je pitao zašto mi ne koristimo Drinu. Ja lično sam bio pomalo zbunjen jer pitanje je imalo toliko smisla i svrhe. Nekako ja imam u sebi taj mehanizam da se pravdam i kada ne trebam to ali zaista nisam imao toga odgovora. On je rekao ''Nije moguće da otvorite hosel, ali hostel možda? Jer je mnogo jeftinije i lakše vam je to postići. Mi smo do sada pomogli otvaranje dva u Albaniji, na mijestima koja se nisu uporediti sa Drinom?'' komunikacija se nastavila nešto kasnije na mailu. Nije prošao dan da ja nisam mislio o istome i šansama.Svakako tu inicijativu sam podijelio i sa bratom i rekao mu da recimo stvari, namještaj koji bi recimo uzimali ne mora biti nov već recimo polovan iz Njemačke jer on je dosta jeftiniji i svakako kvalitetniji od novoga kojega bi uzeli. Onda sam mislio o lokaciji i skontali smo jednu vrhunski povoljnu. To je bivša Osnovna škola u Bjelovcu jer je ista blizu novom mostu Bratoljubu koji bi približio Beograd Sarajevu za veliki broj kilometara. I onda sam bio svjestan da bi tim pravcem išao veliki broj putnika. u oba pravca. i onda sam stupio u kontakt sa predsjednikom mjesne zajednice i izložio mu ideju ali da nam je i namjera da što više koristimo resurse sela, od voća, povrća, mesa, sira, mlijeka i radne snage. kako bi i pomogli selo. Tih dana sam otišao i do te škole koja je bila i kolektivni centar i sada je prazna i propada mada iskreno bila je u veoma dobrom stanju. Onda sam uzeo kartu i u krugu oko nje od sto kilometara identifikovao 15 lokacija koje vredi viditi.i da predsjednik Mjesne zajednice i nekoliko ljudi iz savjeta MZ je bilo oduševljeno.Oni su mi istakli i tri kupališta na Drini nedaleko od škole kao i to da je iza škole i fudbalski teren jer je sve to graženo za tu školu i da u školi ima i dvorana. Mi u org smo onda skontali da objekat bude polu otvorenoga tipa odnosno za organizovane grupe za koje mogu biti organizovane određene određene aktivnosti, turističke grupe koje bi vodili u obilaske tih lokacija i putnike prolaznike. Isto nedaleko je i firma koja obavlja autobuski prevoz. i za sve sam mislio da ide idealno i razmijenio sam dopise sa nadležnim ministarstvima koja su me uputila na opštinu jer je njoj vraćen objekat i dalje je bilo neophodno posjetiti načelnika i razgovarati sa njime. mislim mojom krivicom i ljenošću u vezi sredstava za adaptaciju objekta došao sam bukvalno da sve moram završiti u naredna tri dana.
na žalost ili sreću do sada sam lično uspio da formiram odrežena poznanstva i kontakte koji bi uvjeren sam vrlo rado se odazvali u taj naš hostel dovodeći mnogo stranih državljana…
posjetio sam načelnika i sa njime razgovarao zaista otvoreno i on mi je predstavio šta bi se trebalo po zakonu. raspisati konkurs za objekat koji bi trebao biti otvoren najmanje 15 dana pa ko se javi javi. on kaže može se desiti da se ne javi niko ili da ih se javi 50.samo to poštovanje zakona je označilo kraj jer smo imali samo još tri dana vremena za predaju projekta…pa se odustalo od ideje…