Evo ih opet, sa nekom nacionalističkom pričom, političari se toga vole igrati, počeli opet o tome kako “oni drugi nisu u pravu”. Ono što je dobro izašlo iz ovoga, za mene, je da su me motivisali da napišem ovaj mali tekst, koji poručujem svima, i doći će do onog kome je namjenjeno.
Dosta je više tih priča, “drugačiji smo i ne možemo zajedno” – nacija nam je Ljudi i tačka. I kako je tako teško zaključiti, mi indirektno potpirujemo političku vatru, mi smo svi odgovorni, svi do jednog. Ovako ja to vidim, oni će krasti, zakidati i izigravati nas dok god svaki od nas ne pruži najbolje od sebe i dok ne počne da radi za sve nas; evo primjer o čemu pričam – dok god neki kondukter voza uzme marku u džep i pusti putnika bez karte, misleći da je to bolje za njega i njegovu porodicu, ili dok konobar pokušava naplatiti više na piće kada primjeti da gost ne obraća pažnju, i politika ce nazadovati. Sve što je ikad iko uradio je uticalo i utiče. Kako to funkcioniše i kako je sve povezano? Prvo, shvatam ja da ljudi to rade jer su ih drugi prije njega tako naučili, i misle da je to najbolje za njih. Političari ce uvijek samo preslikavati ono što svaki od nas radi od momenta kad ustane iz kreveta, pa kad to pretvorimo u procenat, većina stvara trenutno negativnu kolektivnu svijest. Ako ustaneš i dopustiš ljutnji i nezahvalnosti ili čemu god negativnom da te obuzme od početka dana do kraja, učinio si i previše da ovdje bolje ne bude, čak i kad to naravno nisi poželio, utičeš svojim osjećajem i djelovanjem. A rješenje je tako jednostavno, samo su nam se trenutno zamaglile oči. Ako svaki od nas i tom konobaru ostavi bakšiš, jos uz kompliment, on neće morati krasti i neće narednog mladog konobara to naučiti, otići će kući toliko srećniji i to dobro prenijeti dalje na svoje bližnje. Ako svaki od nas uzme i plati svoju kartu, neće nam javni prevoz propadati, sam kondukter ce imati od čega da primi redovnu platu i neće više to raditi jer će razumjeti. Ako daje svaki od nas, neki od nas će imati takvu poziciju da će biti odgovoran za davanje podsticaja mladima da pokrenu svoj posao, ili da ga dobiju. Neki od nas koji dijelimo će doći i do tog političkog uticaja, već vidite šablon. Ne da neće krasti nego će taj postavljati prave ljude u druge oblasti, obrazovanje, zdravstvo, kulturu, privredu. U svemu tome i mi ćemo se osjećati sigurnije, bolje, i srećnije. Susretljivost i lijepa riječ, i moralno ljudsko djelovanje će otvoriti mnoga vrata za uspjeh. Ljudi će početi dolaziti u državu umjesto odlaziti, imaće od čega svaki radnik ili poduzetnik da bude isplaćen. Ako neko i nastavi da krade, bio to političar ili neko treći, svi mi ćemo dijeliti međusobno i imati dovoljno, pa kad sistem ozdravi, uz pomoć našeg djelovanja, čak i onome ko nastavi da krade nećemo zamjeriti, jer je još uvijek samo neuka duša, pokazaće mu njegov bližnji, brat, žena, prijatelj da može i on bolje, i da ima dovoljno za sve. Ako ima poteškoće da shvati, brinućemo se o njemu na adekvatan nacin, s pažnjom i razumijevanjem, ne silom. Zar je to tako komplikovano za shvatiti? Samo počni već sada dobro postupati i misliti, i sve oko tebe će se na dobro okrenuti. Okrenimo se zajedništvu, i politika će to kroz nekoliko godina učiniti, jer će i ona biti nanovo izgrađena od ljudi s pravim ljudskim moralnim načelima, a sila ništa ne riješava. Zemlja ostaje i nakon nas. Svi smo na putu učenja griješili, tako se uči, ali dok smo učili, dozvolili smo da se ukorijeni neki strah od života, i on nam trenutno odmaže. Ovo aktuelno političko natezanje me super podstaklo da nešto napišem, mada njihova tema nije mnogo vrijedna pažnje, ne pomaže ljudima, pa ni samim političarima i njihovim potomcima ne pomaže iako u neznanju to sada misle. Ono bitno i dobro što su spomenuli je zajedništvo i ujedinjenje, a to kod mene, za razliku od tog političkog konteksta, znači zajedništvo sa svima. Podižimo moral i svijest, šaljimo dobre poruke i dajimo bolje primjere, počevši od nas, ne bojte se dijeliti ono što imate, vi ćete dobiti jos više u tom krugu, pokažite više ljubavi za sve oko sebe, taj strah nije strašan ako probaš da ga prevaziđes. Ako neko zatraži pomoć i pruži ruku za sitniš, dajte, imate vi izvor iz kojeg toga još više dolazi, ne sudi mu već shvati da je na ulici, ne treba ti njegov razlog. Samo daj, dolazi još više. Ima da se na bolje preokrene, i ja stojim iza toga da je moguće. Prvi tako postupam i život već igra za mene, spomenuću samo da su u mom okruženju sada mnogi dobro ljudi jer sam se na to i odavno fokusirao. A negativni ljudi – nekako se sami odmiču daleko. Onaj koji ti se primakne i dođe, tu je da se nauči nova lekcija, daj i njemu. Probajte, razmislite šta je najbolje i najgore šta vam se može dogoditi. Dajte kompliment, dajte pare, dajte zagrljaj, dajte pažnju dobrim stvarima, dajte pomoć i dajte ljubavi pa ćete osjetiti ko smo mi. Imamo dovoljno za sve nas, možemo biti primjer i drugim državama, ako to poželimo. Samo napravimo svi zajedno taj preokret, i imajmo razumijevanje za sve, i imaćemo sve.