Kada je reč o vikendima posebno volim one poslednje u godini,a ovaj koji počinje je uprvo taj!Ozloglašeni poslednji!!!Sa merakom ću ga smrskati do poslednje sekunde bez imalo griže savesti!Bez imalo morala i bez imalo obzira prema vremenu!A besna sam!
Osećam bes zbog roditelja pokojne Tijane Ognjanović ,i to veliki bes toliki da ni ime ne mogu da otkucam tim ljudima koji nisu ni deo novca namenjenog za lečenje i izlečenje deteta usmerili ka nekom detetu kome je on i potreban i namenjen,detetu koje čeka da ozdravi i da živi,detetu koje veruje da će im baš oni pružiti ruku i pokazati spremnost da pomognu ,da igraju za život! !Ne sećam se da sam imala prilike da osećam u toj meri prevrtanje i mučninu u stomaku.Na sve načine sam pokušala da smanjim taj bes kao osoba koja je celim srcem najiskrenije što jedno ljudsko biće može da želi navijala za izlečenje devojčice.I moji prijatelji,i moji rođaci,i moja porodica…Svi ljudi koje znam i naša deca …Svi gutaju knedle mole se za večni mir pokojnog deteta čiji su roditelji umanjili čistotu darivanja i čistitotu dobrodušnosti donara zajedno sa motivom davanja. Moja baka je otpisala njihovu humanost kada je pročitala da su ladno platili sahranu za dete od novca uplaćenog za život za otkopavanje iz bolesti. i kada su troškove uračunali cene karata koje su im bile obezbedjene.Jedino nisu javno naplatili i sebi dnevnice zato što su bili uz sopstveno dete dok je umiralo,a možda su i to naplatili imajući u vidu da na lovu nisu ni malo gadljivi a da smrt sopstvenog deteta nisu mogli da ispoštuju.Moja baka je imala je pravo sa tim otpisom i sada se nije ni malo potresla kada je odjeknula vest u medijima da oni jednostavno ne žele novac čija je namena isključivo za lečenje dece koja trebaju zdravlje da dobiju u inostranstvu da proslede tamo gde je i namenjen,oni jednostavno kažu NE IZLEČENJU BOLESNE DECE … Muka mi je!Ne mogu vise da pišem o tome.Muka mi je.Svima je muka.Ni jedan jedini evro za bar jedno dete,ne od njihovih nego od tuđih para.Skroz mi je muka.Povraćala sam najmanje tri puta zbog njih.Zbog njih za malo i srce da povratim!Ono moje srce koje je svakom ćelijom bilo uz njih i njihovu ćerku!A samo to srce i imam u ovom životu Ono šta me nagnalo da razmislim o opraštanju i da probam da oprostim jeste njihova ćerka …Borba za život pokojne Tijane je odjeknula kao atomska bomba posle apela Antonija Pušića,Aleksandre Radović,Sergeja Trifunovića,Branislava Trifunovića,Feđe Štukana,Sergeja Ćetkovića i brojnih umenika i raspršila među ljudima potrebu da budu humani,da pomažu,da pruže poslednje,da budu srećni što daju,da shvate da uvek imaju šta da daju i da zbog toga budu srećni,da se osete korisnim i jedinstvenim zato što mogu svojim malim delima da naprave veliku stvar u jedinstvu!A znati da su danas ljudi sačuvali ljudskost vredi mnogo vise od nekoliko miliona evra!
Sećam se da je bilo u nekim medijima (ako se ne varam u emisiji Eksploziv) da je pokojna Tijana uzela svoj dzeparac od sto dinara da sebi na račun uplati kredit za borbu!!!Ona se borila!Ona je umela da se bori!Ona je pokazala da se boriti treba do kraja,do poslednjeg udaha vazduha!Ako njeni roditelji nisu naučili od nje koliko je borba deteta za život važna mi jesmo! Odvajanje dzeparca ,znati da odvojiš,da doprineseš,da daš!!!To vredi mnogo vise od novca!Zašto bi sada zbog nehumanog ponašanja dvoje ljudi bes vodio ka tome da ne mogu da im oprostim,i ko sam ja da sudim u stvari bilo kome.Nemam ni vremena za to a i da ga imam ono ne bi ništa promenilo.
Imam tek toliko vremena da prebrojim novac u novčaniku i da odvojim 300 dinara za uplatu sutra na račun jednom bolesnom detetu.I osećam se dobro zbog toga.Nemam vise u ovom trenutku ali i sa malo novca znam da ću uraditi pravu stvar.Sve ostalo je manje važno.