Pogledah nočas u svoju prošlost i shvatih da u njoj žive tajne... žive neki čudni ljudi... Što oni rade tu? Zašto se pitaju za pravac? Onda shvatih kako je moj život, kako sam ja dozvolila im da se hrane mojim porazima, da piju iz mojih suza... da se smiju mome bolu! Čovječe hodaš tako malen ispod neba, ispod zvijezda i usudiš se da gaziš isto biće od koga si postao. Promatram ljude kako žive, i vidim da svi nekud žure, kažeš recesija?! Ma da, možda za one kojima je "ona" tu cijeli život, onima koji cijeli život spajaju kraj s krajem, onima koji se bore za opstanak, onima koji žele da žive život punim plućima ali ne da ne umiju, već ne mogu od grabežljivaca. I zapitah se što je vrijednije od života, od onog malog bića koje je udahnulo prije koji minut i počelo da živi svoju sudbinu...
Pogledah i one koji "grade" ovu državu koja je kao demokratska i u kojoj svaki čovijek ima pravo, pravo života... Da ima pravo da diše isti zrak kao i onaj u uredskoj stolici ali ne i da uživa isto što i taj! Kažu proći će i ovo recesijsko doba, doći će bolji dani, a za sve krive političare. Ha, pa čuj čovječe mali, nije ti kriv "političar" ti si ga birao zar ne? Sretoh danas jednu staricu, pogledala me tako tužno da se u meni sve skupilo i osjetila sam neku tugu oko mog malenog srdašca. Reče mi da je upravo svoju bjednu penziju potrošila na ljekove i da do kraja mjeseca ima novca tek da kupi kruh, suhi kruh!!! Zapitah se, Bože zašto ti ljudi žive tako, zašto svi nemaju sasvim dovoljno da mogu živjeti normalan život?!?
Tužno je to, možda sam ja previše emotivna ko će ga znati što se to zbilo...
tina88
