Ima izać'

.

MT / 03. Septembar 2019

 

Ima naravno. Sutra ili bilo koji drugi dan, paradirajte za svoja prava.

Ja poštujem svako pravo čovjeka!

Ali narode... zašto smo slijepi?! Dopuštamo da nam bacaju prašinu u oči. 

 

Jučer je bio prvi dan škole. Mame su ponosno spremile najljepše odjevne kombinacije za svoju djecu, sretno ih ispratile u školske klupe. Ali ne svi. Njih preko 200 je ostalo u domovima sa svojim roditeljima, slomljenim nad našim sistemom, jer djeca NEMAJU PRAVO na redovno školovanje i inkluziju. To su za "njih" djeca " s posebnim potrebama". I koga briga?! Državu? Narod? Nikoga. Nažalost. 

 

Jučer su stariju gospođu, penzionerku naručili na CT 2021. godine, jer "neće od te bolesti umrijeti, može samo od neke druge" pa nek' čeka. Ona nije imala famoznu kovertu da potplati nekom tatinom sinu. Ona nema novce ni za privatno liječenje. Ona ima našu minimalnu penziju. Ona mora da čeka milost zdravstva naše države koju boli briga. A koga drugog briga, "ma svi već imamo dovoljno svojih problema."

Nikoga nije briga... 

 

Unatoč godinama, razvoju društva i tehnologije, naš obrazovni sistem je isti. Ništa se ne mijenja. Uče te da živiš ograničeno i u okviru. 

 

Draga državo, znaš li koliko potencijala imaju mladi? Koliko je tih mladih kupilo jednosmjernu kartu za bolje sutra? Znaš li koliko je roditelja odškolovalo stručnjaka? 

Pa naravno da ne znaš. 

 

Ali zna Šarec u Sloveniji, Lovfen u Švedskoj, Merkel u Njemačkoj. 

 

Znaš li državo tko je Dženan, Jovan, David, Danijela? Naravno da znaš, ali šutiš, jer ti si ih "DRŽAVO" ubila. U pravom smislu riječi. 

 

Znaš li "državo" tko sam ja? Ne znaš. I ne zanima te. Sve dok nisam članica HDZ-a, SDP-a, SDA, SNSD-a ... Tebe državo ne zanima. Ni moje mišljenje niti moji potencijali. Ja nemam koverte. Niti želim na takav način da postanem išta u tebi "DRŽAVO".

 

Jedino državo, u što sam sigurna da znaš su laž, korupcija, kriminal!

 

I IMA IZAĆ' ali preko granice. 

Preko granice političke opredjeljenosti, nacionalne pripadnosti i seksualne orijentacije. Preko granice ograničenog zdravstvenog, obrazovnog i političkog sistema. 

Preko granice svega onoga što ne želim više ni sebi ni svojoj budućnosti. 

 

I izaći ću preko granice koja će znati tko sam i koji je moj potencijal. Preko granice koja neće mariti kojem se bogu molim, niti kojeg sam političkog ili seksualnog opredjeljenja. 

 

A ti jadna "državo", najljepša zemljo, zapitaj se... zbog koga, čega i zašto si tako slijepa?!

Samo te molim, ne čekaj da bude prekasno. Otvori oči i bavi se problemima koji su vezani za nas i naše bolje sutra, a ne samo paradom, sjednicama Dodika, Komšića i ekipe. Ako nastavite tako, nećete više imati kome prašinu bacati u oči osim samima sebi. A vjerujte da boli. 

 

 

 

 

 


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.