Krenuo je sigurno. Vidjela sam ga kako se ukrcao na voz. Blicale su kamere i fotoaparati sa svih strana. Samo da čujem ko kaže da nacionalizam nije popularan.
Odmah da ga izvedem pred strašni sud zvan Bosna i Hercegovina. Ima da ga osude na doživotnu robiju. Ko mu je kriv kad nikada nije izašao u javnost i jasno i glasno rekao svoje mišljenje. Pa makar i to mišljenje izazvalo buru reakcija na društvenim platformama, po kojim redovono gaca pokoja sličica generala, pokoja pjesma se šera, a šta fali tome da je Ante krenuo na put preko željeznica Bosne pa do telefona i ekrana njenih građana. Neka nacionalizma kada je tu, treba i on da dobijem petu pa da hoda po socijalnoj platformi.
Od tagova, hashtogava, sharova, lajkova, odluči Ante da napravi album. Kad je već krenuo na put, nije zgoreg da ima šta i da pregleda. Dug je put od kamene Hercegovine, brdovite Srednje Bosne do riječne Krajine pa na granicu. Neka se ljepote države izvezu vani kao njen rijetki produkt za Evropu.Krenuo bi Ante i pješke da može, ali eto bijaše fejsbuk brži od njega. Šta će nije kriv, što su se mejnstrim mediji potrudili da njegove svesrdne riječi podrške zauzmu cijelih pet minuta priloga. Ali sloboda ne smije nikome biti ograničena, pogotovo ne medijima. I sloboda uma ne može biti ograničena. Nije kriv možda Ante što mu isti taj um možda i nije posve slobodan. Ali zahvaljujući velikim naporima 21 vijeka i napredne tehnologije, dobi Ante i um i to ne običan već krajnje reflektivan odrastanja, obrazovanja, sredine i presinga strašnog suda zvani Bosna i Hercegovina.
Nije Ante ni kriv, što postoji kamera, mikrofon i slučajna anketa. Eto on se zadesio toga dana, dana kada će postati slavan na ulicama svoga grada i odlučio da kaže svoje mišljenje o pripadnicima drugoga naroda, sa kojima kao i sa ostalim građanima BiH živi, radi i privređuje. Odlučio je da bude heroj, prvi među jednakima i mnogima i odvaži se da izgovori tih par rečenica. Rezon po strani, vulgarnost na prvo mjesto i pažnja je na njemu, kao i na svim tim ratnim facama o kojima je slušao i želio d bude kao oni jednoga dana.
Kada je na časovima dosadno, moral je po strani kao zaboravljeno gradivo, a kontrole nema, pa je pomislio Ante zašto ne bi onda malo zagrijao atmostefu, već pomalo usijanog grada. A kuda bolje nego preko Tva, ipak ga svi prate i gledaju. Super, konačno će više članova njegove raje misliti da je kul, možda ga pogleda i pokoja cura. I sredni sebi Ante u par minuta, slave više nego pola BiH političara.
Još kad je čuo za nagradno putovanje, e onda se zaista usrećio. Kud bolje nego da krene novoizgrađenom LIKE-ovačkom prugom. Prvom i jedinom u Bosni i Hercegovini. Ona je povezala jug sa sjeverom, istok sa zapadom. Ona je povezala ono što se do sada nikada nije moglo povezati. Ljudski duh, prepirke, pažnju, komentare. Na momenat je pruga od dokolice povezala nepovezane i bacila prašinu od svakodnevnih problema. Bila je to 5 minutna zabava koju je Ante priredio za gladni narod željan igara.
Ako se pođe prugom do drugih mjesta kroz koja je glas o Anti već uveliko prošao, moći će neznani i znani putnik da sretne još takvih Anta, koji samo čekaju svojih pet minuta, pa da i oni dobiju nagradno putovanje i mjesto na platformi.
U eri LIKE-ovačke pruge, možda se i budućnost Bosne krene prevoziti u vagonima. Njene ljepote, resursi i izgubljena mladost. Krenuće putem pruge negdje ka vani, gdje će se povezati sa drugim prugama i otploviti ka boljem foto shootignu.
ZA KONKURS