Mnogo sam osjetljiva, zato sam pozitivna. Na sve strane vidim kako pozivaju na empatiju, kao da je to nešto prelijepo, u suštini jeste, ali sama po sebi je ništa drugo do raskošna, široka, dvokrilna ulazna vrata koja nije mudro ugrađivati ako je sve što imaš kolibica od 20 kvadrata. Tanka je linija između stihijske empatije i samoubistva. Ne moraš dići ruku na sebe, poješće te neka boleština. Očaj, beznađe, bijes, jad, kao i sve ostalo, nađu način da se manifestuju, pa pade insan k'o kolateralna šteta, a nikakvog dobra ne učini – ni sebi ni drugima.
Zbog toga dobro pazim čemu se izlažem, što i vama savjetujem.
Paziti ne znači ignorisati, već osvijestiti posljedice te prilagoditi ponašanje.
Pa da pređem na današnju temu – društveno odgovorno poslovanje
To se na engleskom skraćeno naziva CSR. Postoji o tome obilje materijala na internetu, pa preporučujem da istražite. Iako se spominje poslovanje, nije potrebno poslovati u klasičnom smislu. Uostalom, život je na neki način – poslovanje.
Moja prijateljica, koja nažalost više nije među nama, se bavila društveno odgovornim poslovanjem. Baš u vrijeme kad sam se preko nje upoznavala sam tim konceptom, u moj život je ušao prijatelj od prijateljice, sarajlija nastanjen u Ljubljani. On se nekad, negdje susreo sa likom i djelom Danah Zohar. Stupio je sa njom u kontakt, predstavio svoje oduševljenje njenom idejom, i tako su pokrenuli saradnju. Tako se namjestilo da mi on povremeno pošalje neko predavanje na prevod ili lekturu, i ti tekstovi, koji se upravo bave idejama Danah Zohar i društveno odgovornog poslovanja, spadaju među najljepše, najsmislenije tekstove koji su mi pali šaka. A svašta mi je kroz posao palo šaka. Prevodioci potpisuju izjavu o povjerljivosti baš zato što im svašta padne šaka. Pregovori najviših dužnosnika sa najvećim međunarodnim organizacijama, oni milioni, avioni i kamioni koji se pojave u dnevniku prvo prođu kroz moju svijest. Znam kako izgledaju natezanja oko uslova, pozivanja na propise, obećanja i malverzacije – prevodilac je nevidljivo treće lice u najpovjerljivijim razgovorima u četiri oka. Drugim riječima, ako vidite da je prevodilac pokupio prnje i pripremio pasoš, učinite isto.
Dakle, tako „preupućena“ u stanje stvari „u nas“, valjda zaslužih i neko olakšanje, i otvoriše se vrata i u neke druge realnosti. Ipak za sve postoji rješenje. Ipak nije sve crno. Ipak pretjerano emotivno reagovanje na stvarnost može da pomuti rasuđivanje i zamagli put prema izlazu.
Šta je CSR?
Svašta. Krenimo od banalnih stvari – organizacije životnog prostora. Uzmete raznobojne post-it papiriće i svakoj boji pridružite određenu vrijednost. Na primjer, žuta znači svakodnevno, zelena jednom sedmično, plava jednom mjesečno, ljubičasta jednom godišnje. Onda se zadate po radnoj, dnevnoj, ili kojoj već želite sobi, i počnete na stvari da lijepite te papiriće. Na ono što koristite svakodnevno zalijepite žuti papirić, na ono što koristite jednom sedmično – zeleni, i tako dalje. Kad završite sa etiketiranjem, postaće vam jasno šta vam od stvari u prostoriji treba biti na dohvat ruke, šta u ormaru, a šta u podrumu ili na tavanu ako ga koristite samo jednom godišnje. Priznajem, ima ljudi koji su već tako organizovani, ali ih lično ne poznajem mnogo. Većini nedostaje struktura, neki razuman princip kojim će se rukovoditi u svakodnevnom životu i radu.
Šta je još CSR?
Na primjer, to je poseban prostor u okviru firme za djecu uposlenika. To je raspisivanje konkursa na akademiji primijenjenih umjetnost za najbolje rješenje logotipa umjesto angažovanja firme koja se time bavi. To je davanje popusta gostima hotela koji donesu prilog za djecu bez roditeljskog staranja. I tako dalje, primjeri su brojni, bezbrojni.
Zašto bi se firme uopšte zamarale time?
Zato što im se isplati.
Ko je Danah Zohar
Ukratko, žena u sedamdesetim godinama koja od škole ima diplome sa Hardvarda i MIT-a (fizika i filozofija), i koja u svom radu povezuje kvantnu fiziku sa savremenim životom i tradicionalnim modelom poslovanja. Po njoj, imajući u vidu globalni princip raspodjele moći, nosioci promjene trebaju biti upravo oni koji imaju moć; konkretno – čelnici organizacija, kompanija, rukovodioci; uopšteno – ljudi čije odluke utiču na ponašanje većeg broja ljudi.
Danah zastupa koncept „duhovne inteligencije“ za koji bi se moglo reći da predstavlja nastavak tumačenja ljudske inteligencije od one mjerljive progresivnim matricama, kao i već globalno popularizovane „emotivne inteligencije“.
Duhovna inteligencija se definiše „kao ljudska potreba za smislom, vrijednostima i općenitom životnom svrhovitošću. Duhovna inteligencija je ona koja nam dopušta da težimo i sanjamo o ostvarenju naših ciljeva. Ona predstavlja ono u što vjerujemo te ulogu koju naša duboka uvjerenja i sistem vrijednosti imaju na poteze koje činimo u svim aspektima našeg života.“
„Kakva je duhovno inteligentna kompanija?
Koeficijent duhovne inteligencije, za razliku od svojih prethodnika, koeficijenta emocionalne i racionalne inteligencije, još uvijek nije doživio svoju veliku popularnost. Razlog tome je što se na duhovnost u poslovanju još uvijek gleda sa velikom nevjericom. Općenito govoreći, velika većina organizacija još uvijek se kreće u vrlo tradicionalnom ekonomskom svijetu, gdje su glavne “Božje zapovijedi” – kratkoročna poslovna orijentacija, maksimizacija profita, ispunjenje vlastitih interesa, konstantni rast i naravno – novac.“
***
Zahvaljujući drugu iz Ljubljane, bila sam u publici kada je organizovan prvi TEDex Sarajevo.
TED je, naprostije rečeno, globalna inicijativa pod sloganom „Ideas worth spreading“ ili „Ideje vrijedne širenja“. Zamisao je sljedeća – osobe koje imaju ideju vrijednu širenja dobijaju 20-tak minuta vremena na bini da svoju ideju predstave. TED govore, odnosno TED talks možete besplatno gledati preko zvanične stranice www.ted.com, a moderni smart televizori čak imaju i ugrađen kanal posvećen upravo TED nastupima. Među govornicima u Sarajevu su bili Damir Imamović, Dr. Pasha, Hafiz Bugari, Damir Marjanović, pronalazač iz Teslića, i tako dalje.
***
Duboko sam uvjerena da će svijet promijeniti inspiracija. Zato se inspirišite.
Nekad se valja i isplakati. Tad gledam nastupe sa takmičenja talenata širom svijeta.
Ovih dana sam, sticajem okolnosti, čitala blogove sublogeraša, i mogu reći da sam ostala puna gorčine, razočarenja, revolta, straha…teško mi je nabrajati, pa ću reći samo – gorčine.
Koliko sam svojim komentarima i tekstovima uspjela predstaviti i drugi način reagovanja na zajedničku stvarnost, ne znam. Znam da sam često hodala po tankoj liniji između iznošenja drugačijeg mišljenja i provokacije, što je razumljivo. U svakom slučaju, moja životna misija je da se radujem, stvaram i inspirišem. Jesam li manjina ili većina, neka vrijeme pokaže, i što veći broj obeshrabrenih prijatno iznenadi.
Za konkurs