baš bi bilo lijepo kada bi insan mogao preskočiti sve nesporazume, nepomirljive razlike u karakteru, odgoju, pedigreu i nedostatku istog, životnom iskustvu, emotivnoj zrelosti, inteligenciji i audijenciji i komunicirati isključivo na osnovu kakvoće duše.
veličina je uvijek na udaru. velik auto uvijek štrči na parkingu. veliku kuću moleri oće da oderu. veliku državu uvijek neko napada. velika gljiva je uvijek meta crvima. veliku sisu uvijek neko želi da pojede. nema, reklo bi se, veličine koja uživa luksuz nevidljivosti, osim možda Boga. Niče ga je pokušao ultimativno zaštititi objavivši da ne postoji.
malo je ljuto, žestoko. snaga velikog je u obuhvatanju, malog u razaranju. da izrazi snagu malo mora da eksplodira, da se raspadne, pa je atom zajeban kad se pocijepa, sitno sjeme kad se raspukne, otrov kada zagadi, koplje kad sitnim vrhom dotakne, metak kad vrh ispljune.
prazno bi da se puni. prazna ruka otima, puna ruka daje. nesiguran vrijeđa, a siguran prašta. isfrustriran pokorava, smireni se pokorava. silovatelj muči, Papa mu pere noge. proklet stiče, blažen se odriče.
ni sveca bez grešnika, ni bez muke pjesnika.