Ustaneš
Novo jutro
Dan i nafaka
Ni ne umiješ se čestito
A već neko nevino dijete
Treba hitnu operaciju kičme
Inače neće moći hodati
Vrijeme ističe
Drugo ne može
Samostalno da diše
Respirator prijeko potreban
Djevojčica mala i mrvasta
Tek joj pokoja lokna
Strši na glavi
Ali je slijepa i gluha
Neko četvrto
Peto
Dvadeseto dijete
Nema šta da jede
I ne treba im samo hljeba
Čak i neka od tih gladnih usta
Trebaju operaciju
Pomozite dobri ljudi
Dijelite
Potrebna transplatacija
Jetre
Koštane srži
Bubrega
Gotovo svakodnevno
Čujete naziv neke bolesti
Za koju niste znali da postoji
I na koji dio tijela se odnosi
HITNO!!! HITNO!! HITNO!!!
Dijelite ovu vijest
Ili onu
Uglavnom dijelite
Širite što dalje
Što više
Pozivom na broj taj i taj
Donirajte 1 KM za pomoć u liječenju
Osmogodišnjeg dječaka
Koji boluje od atrofije mišića
A kada taj broj iscuri
Okrenite drugi
Taj je otvoren za djevojčicu
Tek joj je deset godina
A oboljela od raka
Sve zahvaćeno
Za operaciju potrebno
500 000 eura
Cifre se samo smjenjuju
Vrte kao loto kuglice
Dok se vama od tih brojki
Vrti u glavi
Ima još jedan broj uporedo sa ovim
Taj je za celebralnu paralizu
Ima još brojeva
Ali su u zemlji
Izvan dometa
Vašeg mobilnog operatera
A i tamo biste poslali
Pojede vas što ne možete
Ni poslati tamo
Ni dovoljno ovamo
Ali
Otvorite portale
Novine
Gledajte u plakate
Na ulazima zgrada
Ne zaobilazite kutije za pomoć
Ima ih i u kafićima
I buticima
Na svakom ćošku
Budite humani
Donirajte
Pomozite
Kupite
Pošaljite
Dijelite
Vi obični
Mali i pošteni
Jedva sklapajućih krajeva
Sa vlastitim obavezama
I životima
Daćete
Nego šta ćete
Ali kako ćete
Čime ćete
Toliko je djece
Odraslih
Plavih
Tamnoputih
Riđih
Pjegavih
Mršuljavih
Bucmastih
Nečijih sinova
Unuka
Komšija
Kumova
Prijatelja
Kćerkica krupnih plavih očiju
Sinčića sa omiljenom igračkom u ruci
Majki bez dojki
Rođaka bez potrebnih lijekova
Nepokretnih
Jedva pokretnih
Sa štakama i bez
Samohranih majki
A iz društvenih mreža
TV kutija
Sa radija
Samo nam u domove pristižu
Novi bolesni i potrebiti
Upišite se u knjigu
Svakodnevni apeli
To je prava knjiga utisaka
Ove razrovane zemlje
U kojoj živimo
U kojoj su meni
U kojoj su vama
Običnim
Malim
Za vladare beznačajnim
U ruke date lopate
Kojima ćete razgrtati
Svaku pogan onih
Koji su vas osakatili
Uništili
Progutali vam
Normalnost svakodnevice
Bez želje da ikoga uvrijedim
Omalovažim
Unizim
To nikako
Znam ja nažalost
Šta je teška bolest
Zato i govorim
Govorim jer smatram da ni
Mesar
Pekar
Učiteljica
Domaćica
Penzioner
Student
Pa čak ni oni divni humanitarci
Koji su srca utkali
U udruženja
Čija stabla se šire
U hiljade grana
Na kojima su listovi
Nevjerovatne pomoći za druge
Ne mogu sve
Divim se tim divnim ljudima
I humanitarcima džinovskih srca
I onim običnim, poštenim
Srčanim ljudima
Većim od divova
Ali ne mogu oni
Iako su najveći
Liječiti druge
Niti trebaju
Cijeli život su izdvajali
Za zdravstveno osiguranje
Rade u zemlji
Gdje i zdravi
Sa normalnim poslovima
Ne žive normalno
A svi zajedno
I oni i ja
Crkavamo od želje
Da pomognemo
A onda dođe novo jutro
Dan i nafaka
Pa vidimo da ne možemo
Koliko bismo željeli
Tako se naposljetku i razbolimo
Ali opet pomažu svi
Ti mali i obični
A to je posao drugih
Države da uredi sistem
Doktora da liječi
A čak su nekada
I doktorima ruke vezane
I izvan njihove moći
Budu sve sposobnosti
Koje su naučili
Jer su primati
Preuzeli primat
Nad svim
Ali uprkos svemu
I dalje se grčevito
Držimo jedni za druge
Držimo onu lopatu
Koju su nam tutnuli u ruke
I kopamo, kopamo, kopamo
Samo da makar jednom markom
Jednom pišljivom donacijom
Pokušamo spasiti život
Dobri moji ljudi
Stvarnost je surova
Ni najbolji
Hirurzi
Onkolozi
Anesteziolozi
I ostali vrsni medicinski stručnjaci
Ne mogu spasiti svaki život
Koji im je dat u ruke
A kako li ćemo tek mi
Sa onom lopatom
Još kad život košta onih
500 000
400 000
300 000
Eura
Dolara
Konvertibilnih maraka
Manje
Više
Odoka
Znam
Znam da treba
Znam
Empatija
Usađene vrijednosti
Odgoj
Solidarnost
Ali zajebimo više to
Jeste humanost
Jedna od najljepših
Ljudskih osobina
Ali ona mora biti prirodna
A ne nametnuta
Humanitarnim društvom
Ako se ovo društvom
Može i nazvati
Zato mislim da je dosta
Neka se ljuti ko hoće
Ako je ljutnja svrha postojanja
Ili rješenje
Nije ovo poplava
Prirodna nepogoda
Pa da sasvim normalno
Uzmemo kantu i metlu
I čistimo i kod znanog i neznanog
Bolest je nešto iznad svega
I nije u rukama malih i običnih
Da je razgrću i izbacuju
Poput nadošle vode
Ali ljudi su ljudi
I u poplavi i bolesti isti
Samo se pitam
Dokle više
Zgulišmo kožu dajući
Ni ne očekujući da bi nam se
Išta vratilo
Čineći dobro
Pomažući
A sada kada je koža zderana
Kada smo toliko ogoljeni
Osiromašeni
Dovedeni do ruba provalije
U koje će nas samo
Odgurnuti naša dobrota
Dok se oni što drže konce
Zakačene na nama marionetama
Cerekaju
Piju
Loču
Bahate
Troše
Na ožderavanja
Slavlja
Vozne parkove
Kojekakve krpice
Djeci za markirane gaće
A kamoli parfem, stan ili auto
Tu i tamo
Zamagle oči
Prividom neke akcije za pomoć
Neke donacije
Ali donacije previše sitne
Za njihove preduboke džepove
Ili skinute sa grbače naroda
Naprave koji apartman u bolnici
A za male i obične
Nema plahte
Paracetamola
Ne samo toalet papira
Nego ni daske na wc šolji
Ali skupiće mali i obični
Barem za jedno prekrasno biće
I poslati ga u neki drugi svijet
Da ga tamo pokušaju izliječiti
Dok se ovdje sve raspada
Sistem urušen
Oni marionetaši
Ne trzaju se
Niti ih dotiče
A dokle više može doticati i nas
Nas koji nemamo ništa više
Osim čistog srca i ogromne želje
I gotovo svakome od nas
Treba pomoć
Svakome od nas
Kreditno zaduženih
Nezaposlenih
Radnika neredovno isplaćenih
Ličnih dohodaka
Pa i da smo koliko toliko situirani
Opet nam svima
Može osvanuti jutro u kojem smo mi
Ili neko naš bolesni
Ne možemo više
Čestito
Pošteno
Sve manje i zdravo
Živjeti u blatu preživljavanja
Poremećenosti sistema
Političkih prepucavanja
I preseravanja
U koje su nas
Sve te male i obične
Onako đuture
Otresli kao najveći ološ
I najprljavije smeće
Ne znamo više ni sami
Đe gonimo
A pomažemo drugima