Jedno što je Hot! u ovom je temperatura koja nas nemilosrdno prži napolju. Sorry.
Nego: Jao, nikako da nastavim sa blogovanjem, a zadivljena sam brojem publike! Hvalaaa <3
Ljeto je. Došla familija sa svih strana pa tetkujem. Btw, nemam baš previše tih porodičnih obaveza. Inače živim sa takvim čovjekom (zvaćemo ga Lorenco u ovim blogerskim obraćanjima) da se preziru sve formalnosti, pa makar i najporodičnije na svijetu. Čvrsto prigrlih to Lorencovo pravilo i rado ga primjenjujem. No, kad dođu L&T, budi se Supersonična Tetka. Tako da sam na bazenu, na vrbasu, na raftingu, na roštilju, na toboganu, na ajpadu…na svemu i svačemu. Još jedna neopisiva radost je vidjeti nećaka Nikolu. To Vam je od moje sestre od strica mali ahahah (ovako to neki kažu, ali ne i ja)…nego to vam je savršeno biće koje smo dobili ukrštanjem ličko/krajiških i senegalskih gena! OMG, to je nešto divno. Još priča francuski, jer je tu i drvarsko/francuska veza. E ovakve stvari mene oduševe, pored hrane…a o tom ćemo sad.
Ne smijem da zaboravim da Vam ispričam o manifestaciji koju nedavno posjetih. Zlatne ruke Potkozarja/Prijedor. Upoznah mnogo divnih žena, koje se bave ručnim radom! Izložba je bila na glavnom trgu u Prijedoru, i kako stigoh kasno, nije bila nešto posjećena. Naime, kako sam saznala iz neformalnog razgovora s tetama, ništa nisu prodale…”slabo”…”nema narod para”…a divnih sam primjera vidjela. Nego pitam se ja, kome je stalo do ručnog rada danas?! Osim meni…i još par ljudi koje znam. Pih. Ljepše to sve ručno rađeno, nego fckng kinesko, ne?
Zlatne ruke Potkozarja su se dotakle i hrane, afkors. Poslije izložbe zakazana nam je bila večera na jednom seoskom imanju. Tu imamo i prezentaciju slowfood.com mreže, koja je btw genijalna (o tom još nekad u budućnosti). Domaćin nam je bio Radanović (zaboravih ime od rakije koju nam je servirao). Taj čovjek pravi tako dobru šljivu od šljiva iz svojih voćnjaka. Navodno, kad peče rakiju sam je sa ženom koju obožava, pa je zato rakija tako dobra. Ja mu vjerujem, jer tako i izgledaju. Povedem ja dve ”fensi” drugarice, ne znajući gdje idemo. Skupilo se selo, nešto lokalnih prizvođača hrane i nešto prijatelja projekta, tražila se stolica više…Upoznah Slavicu, divna žena iz Petrovog Gaja. Poznata je po tom što pravi Tučeni sir. Ima dve krave i pravi kajmak i sir za jedan lokalni restoran…jedna krava steona pa nema mlijeka, pa ne može stići s jednom kravom sve narudžbe obezbjediti…Razmišljam da nađem sponzora za Slavičinu novu kravu, pa ako imate nekih prijedloga javite. Treba nam 1800 KM, kažu toliko je krava.
Bilo nam je DIVNO! Harmonika, bubanj, čorba od srndaća, uštipci, sir, kajmak, hurmašice, šape, višnjevača, muška voda (da da neka specijalna voda sa izvora za muškarce, ako nekom treba javite), ljubazni domaćini, još ljubazniji organizatori…ododlično!
Btw, 10tog je još jedna gastro manifestacija u Prijedoru, pa ću Vam javiti kako je bilo, jer ja idem!
Onda ću na more, pa se čujemo kad dođem 🙂 jer imam gomilu novih ideja u realizaciji koje želim da podjelim s vama 🙂
p.s. za adimna: malo mi jedna slika po tekstu…i koje su dimenzije da je spakujem da mi je format ne kropuje? Hvala!