Malo je onih u Bosni i Hercegovini koji su zadovoljni trenutnim stanjem u državi, osim onih koji su za to stanje odgovorni. Ruku na srce, ko može biti zadovoljan kada je došlo ono vrijeme, što reče nas slavni Ivo Andric, “kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati”. To vrijeme je došlo odavno kod nas.Pametni šute, ne mogu doći do riječi, budale slušamo stalno, često na televiziji, najčešće u skupštini, a ovi treći pune svoju kasu na uštrb poštenog naroda kojega Bogu hvala, još uvijek ima. Stanje je, po riječima mnogih, gore nego poslije rata, i nije strano i nepoznato vidjeti nekoga kako u kasnim noćnim satima, u nadi da će ostati skriven od očiju javnosti, pretura po kontejnerima tražeći sebi uglavnom “obrok”, što su prije radili samo Romi. – Veliki je broj ratnih vojnih invalida, ljudi koji su gubili zdravlje za našu zemlju a da žive u neuslovnim kućama i sa svojim porodicama preživljavaju sa par stotina maraka, koji čekaju da im se pomogne kao što su oni pomagali kada je to bilo najpotrebnije, da im se daju obećani stanovi i obezbijede normalna primanja i uslovi za život. Oni to zaslužuju. – Ni omladina nije pošteđena. Najveći broj njih dane, a i noći provodi po kafićima, diskotekama, kladionicama i sl. ali samo onda kada nisu zauzeti “boravkom” na društvenim mrežama. Njih ipak ne možemo kriviti, jer šta će drugo raditi kada posla NEMA, i u već pomenutim stvarima nalaze utjehu,.Nezaposlenost nikad nije bila veća. Ko je kriv svima je jasno. Politička “gospoda”, gle čuda za sve probleme ima rješenje, ali će ono doći postepeno, smo polako njima plate neće kasniti, neka vrijeme ide ionako je loše. Loša su vremena kažu, i u toj frazi traže opravdanje za svoj loš rad ili prije nerad. E pa nisu loša vremena, nego su loši ljudi, i to oni koji diktiraju svima nama kako da živimo, oni su ti koji čine ova vremena lošim.
-Nama preostaje da se nadamo da će ovi mračni oblaci, koji su se nadvili nad našim glavama, a Bogami i novčanicima, proći i da će doći neko bolje vrijeme. Dosta nam je više ovoga loseg. Nećemo da budemo država u kojoj ekonomska kriza ima trajno državljanstvo. Mi se nadamo nekom novom korektoru sudbine našeg naroda, čovjeku koji će se istinski boriti za bolje sjutra i koji će barem pokušati izliječiti naše drustvo kome su dijagnostikovane najteže bolesti, bolesti mita i korupcije,nepotizma i mnoge druge. Ili će ipak naše podneblje i trenutni politički sistem ostati “netaknuta priroda” , gdje se ništa ne radi osim što se krade i pojedinci enormno bogate.