Da li se može pisati ili pričati o filmu, knjizi ili koncertu ako nismo pogledali film, pročitali knjigu, odnosno odslušali koncert?!
Probaću. Ustvari, o samom filmu Hiljadarka neće biti riječi, on je tek povod.
Naime, krajem oktobra prošle godine imala sam priliku, u sklopu projekta organizacije Save the Children, posjetiti petnaestak osnovnih škola na području Kantona Tuzla. Pored Tuzle, fotograf Agdal Nuhanović i ja bili smo, u Lukavcu, Mramoru,Srebreniku, Gračanici, Živinicama i Banovićima.
U Banovićima, gdje je sniman gore spomenuti film, postoji jedna područna Osnovna škola Oskova u koju učenici i učenice dolaze i sat vremena ranije „jer im je to jedan od osnovnih vidova zabave“, rekao nam je, onako usput, direktor škole. Od prošle godine, zahvaljujući donacijama, oko 160 osnovaca imaju bolje uslove za odvijanje nastave, popravljeni su podovi u učionicama, nabavljen je novi namještaj, stvoreni su uslovi za grijanje itd.
Nažalost, škola Oskova, koja je izgrađena 1952. godine, nema odgovarajući toalet, bolje rečeno nije u upotrebi. Ispred zgrade škole prije dvadesetak godina neko od mještana je napravio temelje i ploču za buduću fiskulturnu salu, što znači da dječica nemaju ni časove tjelesnog?!
Zgrada ove škole, odnosno ulaz je obojen u sivu boju jer je za potrebe filma to bila policijska stanica. Bočne strane su ofarbane „veselijim bojama.“ Tim Hiljadarke je obećao uposlenicima škole vratiti fasadu u prvobitno stanje.
A da li će se reditelj Nenad Đurić i ekipa filma sjetiti da su tamo nekim učenicima u maloj rudarskoj sredini obećali ofarbati fasadu školske zgrade?! Nadam se da hoće!
S obzirom na to da je premijera filma upriličena baš u Banovićima u septembru prošle godine iskreno se nadam da će ovog proljeća fasada škole biti osvježena. Naša djeca to zaslužuju.
Osim toga, bliži se sezona građevinskih radova.
Foto: Depo.ba
Za konkurs