Bila je lijepa ta haljina boje trule višnje. Bila je savršena za mene. Sjećam se trenutka kad sam prošla pored najdražeg izloga u centru grada i ugledala je. Bila je to tamno crvena haljina dužine do koljena, pripijena uz tijelo a potom se lagano širila, imala je uzorak od crnog lišća sa malenim kristalima po sebi. Bila je skupa. Bila je savršena. Bila je to moja haljina za silovanje ali to nisam znala tada, dok sam je kupovala i plaćala na kasi, dok mi je prijateljica govorila kako sam jebozovna u njoj, prodavačica mi hvalila liniju i lijepe grudi a momak u butiku me gledao preko polica sa sivim, crnim i dosadnim džemperima. Haljina stvorena za seks i normalno je što su me dobri policajci u bolnici maloprije pitali šta sam nosila te noći. Oh da…
Kad ste žrtva silovanja jedno od najvažnijih pitanja je upravo to-”Šta ste nosili te noći”. Dobri inspektor sa dvojicom svojih kolega je ušao u moju sobu, pitao me ime, prezime, godište a potom uz razgovor prešao na najvažnije pitanje. Znala sam da je to najvažnije pitanje jer je rekao ovako: Oprostite Silvija ali moram vas i ovo pitati-Šta ste nosili te noći? Pogledala sam ga i njegove kolege dok sam ležala na bolničkom krevetu, glava me boljela, usne su mi natekle od šamara i udaraca šakom koje mi je napravio momak s kojim sam popila nekoliko pića i silovao me a sad moram odgovoriti na pitanje šta sam nosila. Šta sam zaista nosila te noći? Sjećam se haljine, ove haljine koju sam opisala i kupila upravo za izlazak. U mojim mislima se pojavila sumnja, stid i nelagoda. Šta sam zaista nosila kad bolje razmislim? Haljinu za silovanje. Kad sve stavimo na papir kao što rade dobri policajci koji utvrđuju krivnju ja ispadam kriva. Nisam bila dovoljno pokrivena tu noć, nisam bila dovoljno trijezna, nisam rekla dovoljno glasno ne, gledala sam ga u oči, smijala sam se njegovim šalama a potom ušla u auto s njim kad me ponudio da me vrati kući. Znala sam da me želi seksati ali nisam znala da će to uraditi na silu. Vjerovala sam u vlastitu slobodu a ona je bila privid, mašta i želja sagrađena od pijeska na valovima muškog orgazma. Tu noć je moja sloboda sruđena kao kula od pijeska na valovima njegove vrele sperme u meni. Kula od pijeska sagrađena od mojih djevojačkih snova. U toj kuli sam nosila ovu crvenu haljinu i izašla među ljude, među muškarce. Morala sam znati da takva haljina stvara želju, čežnju, glad i morala sam znati da mogu biti silovana. Nisam znala. Znala sam da je kasno kad me zgrabio za kosu i uhvatio natrag u auto kad sam krenula da izađem, osjećala sam se kao brod nasukan na obalu a sad je preko mog tijela i crvene haljine bio val koji me prekrio. On je bio moj val, srušio me, bacio na obalu i poklopio sa svojim teškim i snažnim tijelom. Potopljena sam u moru vrele muške sperme a potom je u mene ubacio svoje snažno, muško sjeme kao dokaz da jesam jebozovna, seksi i dobra. Bila sam iskorištena, silovana i jebana na zadnjem sjedištu velikog džipa koji je vozio njegov tata na posao a dao ga sinu za izlazak i da siluje djevojke koje popiju čašicu previše.
Dok sam ležala i promatrala sve te ljude u sobi razmišljala sam o svom odgovoru i sve ovo je prošlo kroz moju glavu po prvi put u mom životu. Imala sam 23 godine. Silvijana je bilo moje pravo ime i išla sam na fakultet, radila diplomski i odlučila da se počastim jednog dana sa haljinom boje krvi u izlogu grada a potom da izađem istu večer u toj haljini. Bila je lijepa haljina. Mogu li to reći ovim inspektorima i opisati šta je ta haljina bila za mene? Mogu li sad jednostavno ispričati zašto sam obukla upravo tu haljinu i zašto sam je kupila? Možda će me razumjeti? Možda neće biti važno i možda ne budem više kriva jer vidim u njihovim očima da sam ja kriva. Oni to ne izgovaraju, oni me poštuju, oni me pažljivo ispituju ali kad im kažem šta sam nosila hoće li imati razumijevanja za mene?
Ako sad kažem da sam kupila taj dan jednu prekrasnu crvenu haljinu jer sam htjela namjerno da budem seksi hoće li moj silovatelj biti manje kriv? Hoće. Ako žena nosi takvu haljinu ona je materijal za jebanje. Jebozovne haljine zovu na jebanje i normalno je da jedan muškarac prepozna taj poziv i javi se na moj poziv, da uđe u mene. Njihova muška priroda je jednostavno takva. Muškarci. Dječaci se samo igraju sa djevojčicama i trebamo biti jako pažljive kad nosimo haljine u njihovom društvu jer dječaci gledaju ispod haljina, gledaju u haljine, dekolte, grudi i prate pažljivo gdje naše haljine završavaju a gdje počinju, oni nas skidaju pogledima dok u mašti dodaju našim tijelima sve ono što ne vide svojim očima. On je dodao sebe na moju haljinu. Vidio me kako plešem, kako se smijem ispod plavih svjetala velike diskoteke dok se kugla od staklenih kockica vrtjela u krug iznad mene kao da sam u svemiru, ispod galaksije miliona zvijezda plesala sam slobodna ali on me promatrao, skidao, jebao me očima dok je pio za stolom i odlučio da ću te noći biti njegova. Ta odluka pravih muškaraca koji grabe ženku i uzimaju je na silu. To je romantično zar ne? Ima neke sirove romantike u tome. Uzimanje nevine djevojke na silu je vrhunac ljubavnog uzbuđenja. Dobra je ako se opire jer tada je treba jebati još više, znači da ne daje na silu nikome i normalno da je muški ponos još veći sa takvom djevojkom, sa djevojkom koja neće. Takvu djevojku baš treba guziti, oženiti, uzeti i rasparati a potom baciti u smeće sa njenim prnjama, haljinicama, sjajem i raščupanom kosom. Treba nas samo izjebati. Rekao mi je to u lice dok je bio iznad mene, stavio mi je ruku na usta i pljunuo me u oči a kad je ušao u mene rekao je upravo to-Treba vas samo izjebati.
Inspektor čeka da mu odgovorim, čuje se samo zidni sat i lagano kucanje, zvukovi hitne na ulazu u bolnicu i hrapav zvuk kemijske olovke preko tankog papira koji šušti sa mojim podacima i mojom istinom a u toj istini stoji šta sam nosila te noći. Istina je da sam nosila haljinu. Još jedna istina je pored haljine, neslužbena istina, ona koju dodaju inspektori, komšije, društvo, prijatelji i sud. Druga istina je mišljenje ljudi o toj haljini. Kad kažem šta sam nosila pitat će se kakva je bila moja haljina? Možda je bila nepristojno obučena? Možda je to haljina za kurve? Haljina za lake djevojke? Haljina za kuću? Haljina za večeru? Haljina za piće? Haljina za jebanje? Mislim da je moja haljina ipak bila za jebanje. Sjećam se kad me prijateljica Arijana vidjela u toj haljini i prvo što je rekla bilo je da sam jebozovna. Smijale smo se. Rekla je istinu. Dok smo pile votku stizala su i druga pića, boce i čaše od bezbrojnih momaka koji su me gledali iz mraka diskoteke. Te boce su bile moj dokaz da me vide, promatraju i da sam dobra. Haljina je već privlačila besplatna pića a ako ih progutam red je da progutam i spermu onih koji me časte. Trebala sam otići u WC te noći i svima koji su me počastili čašom pića popušiti da vide kako sam zahvalna i dobra. Gutala sam vino, votku i koktele pa normalno je ako sam to progutala da uz to progutam spermu onih koji me časte sa tim finim pićima. To je nešto o čemu ne pričamo, nema priče o tome, nije lijepo na taj način razmišljati ali evo sad dok ležim prebijena i modra moram misliti zašto mi se to desilo. Nemam izbora. Nisam nikad razmišljala na taj način i sama sebi sam čudna, neobična. Sama sebe ne prepoznajem, ne znam šta mi je, odakle ovakve misli? I sjetim se ponovo pitanja ”Šta ste nosili te noći”.
Haljinu odgovorim, haljinu. Oni me gledaju, zapisuju, klimaju glavom. Inspektor me sad pita ”kakvu”. Šta da mu kažem? Crvenu, kratku, sa malim kristalima, crnom čipkom, pripijenu iz tijelo? Da mu kažem možda-Običnu, dosadnu, glupu haljinu? Promatraju me. Kriva sam zbog haljine. Znam da jesam. Zvala sam na seks sa tom haljinom i jednostavno sam doživjela seks. Ništa čudno. Momak je vidio kako sam obučena, kako sam pijana, kako plešem i iskoristio priliku šta će drugo? Nisam smejla izgledati tako. U meni se rađa mržnja toliko jaka da bi ih ubila. Uzela bi pištolj i raznijela glavu ovim muškarcima iznad mog kreveta vez razmišljanja. Ubila bi i njega ali sad je daleko, nije blizu mene kao sinoć u meni. Pustili su ga iz pritvora dok se sve okolnosti ne utvrde. Imam modrice po cijelom tijelu a oni utvrđuju okolnosti, imam unutarnje povrede, iščupan pramen kose i vidi se krv pri korjenu jer mi je šakom čupao kosu dok je ležao na meni ali okolnosti se sad utvrđuju preko haljine. Šta sam nosila da mu to izazovem? Taj momak je bio izazvan, provociran i zaslužila sam sve to zar ne? Zar ne mislite i vi tako? Mislite. Svi misle tako.
Kad na ulici dobacuju djevojkama zamislite šta izgovorite,u tom momentu. U tom momentu vidite sve te žene kao jebane, iskorištene, raznešene, uništene. Kad sviraju iz velikih automobila zar ne žele da se zabiju u te žene kojima sviraju? Da se jednostavno sa svoja četiri točka zabijete svom snagom u tu djevojku koja prelazi cestu a potom se zabijete kurcem u nju i pregazite je. Kad dodiruju u gužvama dupe neke djevojke zar ne žele da cijelu tu djevojku ispipaju, dodiruju, gnjave i jednostavno rasparaju kao papir, razbili bi je kao zvečku, spržili, spalili, zgromili…To su materijali za punjenje spermom. Žene obučene poput mene nisu sestre, prijateljice, kume, kćerke, rodice, kolegice, majke i supruge. Ne. Prave žene ne izgledaju poput mene. Prave žene su obučene pristojno, ošišane na kratko sa minivalom, nose sive kostime, crne čarape, ravne cipele, ne piju, ne puše, ne izlaze i ne hodaju. Prave žene nose bluze, zakopčane do grla, duge ravne suknje i imaju 10 kilograma viška koje žele skinuti čitav svoj život nakon što rode troje djece. Prave žene mirišu na vanilin šećer i prašak za pecivo a ne na mošus, sandalovinu i tamni cvijet vodenog ljiljana. Vidim sve te žene kojima ne prijeti silovanje. Vidim ih tako jasno sada i razumijem zašto nisu nikad silovane, nikad nisu bile predmet želje. Nisu ni pokušale to da budu jer nisu mogle, znale, smjele ili umjele. Nisu to žene poput mene. One ne nose haljine sa čipkom, golih leđa, pripijeni materijali uz kožu i tako tanki da je dovoljno u jednom potezu sve to skinuti i uzeti. Trebala sam nositi sivi kostim, napraviti pundžu, staviti dijoptrijske naočale, popiti gusti sok i otići u deset sati kući ali nisam. Nisam prava žena. Izgleda da sam kurva. Nisam nikad bila kurva ali pred ovom policijom vidim kako postajem sa svakim novim pitanjem jedna kurva. Pijana kurva koja sad laže na momka iz fine kuće kako je iskoristio, tražila sam sama. Ima i taj izraz kako same tražimo silovanje. Naravno da sam tražila, čim sam ušla u taj butik i kupila tu haljinu znala sam kako će me jedan momak ugurati u svoje auto, udariti me šakom u lijevu sljepočnicu a potom svom snagom mi čupati kosu dok se ne smirim ispod njega a dlanom mi prekriti usta da ne pričam previše. Znala sam i kako će ta skupa haljina biti pocjepana pa sam je zato i kupila, da je neki momak pocijepa na meni, to baš volim, to sam sanjala cijelo vrijeme, pocijepanu krvavu haljinu i u sebi veliki komad muškog ponosa kako me puni, kako me cijepa i uništava a sad nakon svega policija potvrđuje sve ovo, na papiru. Na papiru će sve ovo ostati kao još jedna priča o još jednoj haljini. Moja divna crvena haljina sa raznim nijansama crvene, trula višnja, onda tamne mrlje poput cvjetova koje se šire kao vodeni akvareli na crvenom papiru-To je bila moja krv.
Policajci sve zapisuju, klimaju glavom,razumiju. Oni sve razumiju. Djevojka koja je popila previše, nepristojno se obukla, završila u tuđem autu i sad se kaje da društvo ne bi reklo da je kurva pa bolje da bude silovana a dečko se samo igrao, modrice i krv su bili posljedica grube igre, htjela je grubo a sad se kaje. Klasika. Kurva je htjela cijelo vrijeme njega u sebi, da je naguzi, da je jebe, da je siluje, da joj napravi bebu, da je ovjeri, da je potroši, da je uništi, da je pocijepa, da je raznese, spali, razvali, nabije, zabije i jednostavno na kraju izbaci kao smeće pored autoputa jer sam tu pronađena. U jarku kraj autoputa, izbacio me u zoru sa zadnjeg sjedišta i nabio nogom dok sam teturala i pala u jarak od blata i zemlje dubok 2 metra, sjećam se svjetlosti zore iznad njegovih snažnih leđa, imao je duboke plave oči i divan osmijeh, dok sam ležala u zemlji i paprati pljunuo je na mene još jedanput i nasmijao se a potom sam čula zvuk motora i otišao je dok su gume škripale na šljunku…
Ležala sam satima a onda ispuzala na cestu, vjerovala sam kako će me neki dobri čovjek zgaziti, nadala sam se da će mi kamion otkinuti glavu čim izađem iz svoje rupe, da će neki motorista konačno završiti što je njegov prijatelj započeo, da će dostavljač vrelog hljeba moju glavu raznjeti sa brzim dostavnim vozilom. Nije se desilo. Preživjela sam a sad odgovaram u čemu sam preživjela, šta sam popila, zašto sam se vozila s njim, koliko sam popila, opisujem svoju haljinu ispred policije koja je postala modni i moralni žiri za ovu priliku a ja sam ta koju ocjenjuju. Možda sam trebala biti prekrivena od glave do pete i ne bi nikad iskusila silovanje. Ja sam se svojom voljom pretvorila u objekt fantazija onog momenta kad sam kupila haljinu za seks. Nisam trebala da nosim takvu haljinu nego neku pristojnu. Haljine poput moje prave ljudi koji ne poštuju žene, pretvaraju ih u objekt želja, mašte i požude i na njih se drka. Oh da. Na mene se drka. Taj detalj je jako važan u silovanju i bitno je ako netko drka na mene, ako izgledam kao materijal za jebanje onda sam tražila da me jebu. Jebozovna kad kažu, zovem na jebanje cijelo vrijeme i sad se čudim što se to konačno desilo. Zašto se ja čudim što se konačno desilo nešto što sam prizvala preko svoje haljine, ponašanja i izgleda. Tražila sam sama. Policajci odlaze, zatvaraju vrata, u hodniku traje tihi razgovor i baš komentiraju haljinu od svega što sam rekla ona je ostala kao najvažniji detalj policijskog izvještaja. Policija se bavi modom u mom slučaju. Modni žiri. I sad će taj modni detalj odlučiti koliko sam ja uistinu kriva. Nisam izgledala nevino u tome je problem. Izgledala sam kao kurva. Jedan policajac je rekao da sam ličila na kurvu. Medicinska sestra koja mi je mijenjala obloge čula je taj komentar i kasnije mi ispričala. Ličila sam na kurvu po njegovom mišljenju, on je bio najmlađi od njih trojice i jednostavno dao svoje mišljenje o mojoj haljini, o mom piću, plavoj kosi i ponašanju te večeri. Ja sam za njega kurva i sretna sam jer on ima pištolj, lisice i pendrek šta bi mi tek on uradio da je bio umjesto njega te večeri? On bi me svezao sa čeličnim lisicama, ugurao pištolj u usta i pendrek u pičku a kad završi sa mnom samo bi mi pucao u glavu iznad onog jarka gdje me nogama nabio moj dečko za provod. Dobro sam prošla na kraju. Za par dana mi je stigla prijava zbog klevete, narušavanja javnog reda i mira, nanošenja duševne boli dečku kojeg sam prijavila i kazna od 1200KM uz plaćanje bolničkih troškova i suda koji slijedi. On je slobodan, sretan, izlazi i tješe ga drugovi. Vozi tatin džip i dalje, u njemu su djevojke poput mene, sretne djevojke, lijepe i nasmijane. Život ide dalje, više nisam ona slobodna djevojka kao nekad. Obučena sam i prekrivena, spuštam pogled u tramvaju, okrećem glavu na drugu stranu i ne pričam sa muškarcima jer nije pristojno, znaju šta mi se desilo, nisam dobra roba kao nekada nego razbijena lutka. Takvu nitko neće. Nisam više jebozovna, ne smijem biti, nije normalno nakon svega što sam prošla da budem ikada više poželjna, provokativna, seksipilna i lijepa. Nije dobro za ženu ako neće da završi poput mene. Ja sam završila sa svojom sudbinom i sa svojom pričom. On je slobodan, ostaje slobodan, moram platiti troškove sudske parnice i advokata koji me brani od njegovih tužbi, mislim da ću izgubiti jer sam bila pod uticajem alkohola tu noć i nedostaju svjedoci, radilo se o seksu uz obostrani pristanaka a ja sam ispala bijesna jer me izbacio iz auta pa sam slagala policiji, državi, bolnici i sudu. Na kraju priče ja sam kriva zbog svega s tim dečkom. Zaista su me pitali šta sam nosila te večeri i tek sad jasno vidim kako sam kriva. On je bio muškarac koji je iskoristio priliku a ja žena koja je ponudila priliku. Dečki se samo igraju sa igračkama ako ima igračaka u njihovoj blizini. Nisu krivi nikad i ne mogu biti jer drugi dečki pitaju šta je igračka nosila, pila, jela i kako se igrala tu noć sa dečkom… U njegovom autu su sada nasmijane djevojke, na njima su lijepe haljine poput moje, mirišu na noć, uspomene i ljubav, njihove sjajne usne ostaju na njegovom licu i drugim dijelovima njegovog tijela dok jure u noć daleko od svjetla grada u mrak gdje svjetlucaju još samo maleni kristali kao zvijezde padalice na haljinama stvorenim za uživanje, na haljinama stvorenim za skidanje, na haljinama poput moje gdje je svaka od njih-Haljina za silovanje…
Bila je lijepa ta haljina boje trule višnje. Bila je savršena za mene. Sjećam se trenutka kad sam prošla pored najdražeg izloga u centru grada i ugledala je. Bila je to tamno crvena haljina dužine do koljena, pripijena uz tijelo a potom se lagano širila, imala je uzorak od crnog lišća sa malenim kristalima po sebi. Bila je skupa. Bila je savršena. Bila je to moja haljina za silovanje ali to nisam znala tada, dok sam je kupovala i plaćala na kasi, dok mi je prijateljica govorila kako sam jebozovna u njoj, prodavačica mi hvalila liniju i lijepe grudi a momak u butiku me gledao preko polica sa sivim, crnim i dosadnim džemperima. Haljina stvorena za seks i normalno je što su me dobri policajci u bolnici maloprije pitali šta sam nosila te noći. Oh da…
Kad ste žrtva silovanja jedno od najvažnijih pitanja je upravo to-”Šta ste nosili te noći”. Dobri inspektor sa dvojicom svojih kolega je ušao u moju sobu, pitao me ime, prezime, godište a potom uz razgovor prešao na najvažnije pitanje. Znala sam da je to najvažnije pitanje jer je rekao ovako: Oprostite Silvija ali moram vas i ovo pitati-Šta ste nosili te noći? Pogledala sam ga i njegove kolege dok sam ležala na bolničkom krevetu, glava me boljela, usne su mi natekle od šamara i udaraca šakom koje mi je napravio momak s kojim sam popila nekoliko pića i silovao me a sad moram odgovoriti na pitanje šta sam nosila. Šta sam zaista nosila te noći? Sjećam se haljine, ove haljine koju sam opisala i kupila upravo za izlazak. U mojim mislima se pojavila sumnja, stid i nelagoda. Šta sam zaista nosila kad bolje razmislim? Haljinu za silovanje. Kad sve stavimo na papir kao što rade dobri policajci koji utvrđuju krivnju ja ispadam kriva. Nisam bila dovoljno pokrivena tu noć, nisam bila dovoljno trijezna, nisam rekla dovoljno glasno ne, gledala sam ga u oči, smijala sam se njegovim šalama a potom ušla u auto s njim kad me ponudio da me vrati kući. Znala sam da me želi seksati ali nisam znala da će to uraditi na silu. Vjerovala sam u vlastitu slobodu a ona je bila privid, mašta i želja sagrađena od pijeska na valovima muškog orgazma. Tu noć je moja sloboda sruđena kao kula od pijeska na valovima njegove vrele sperme u meni. Kula od pijeska sagrađena od mojih djevojačkih snova. U toj kuli sam nosila ovu crvenu haljinu i izašla među ljude, među muškarce. Morala sam znati da takva haljina stvara želju, čežnju, glad i morala sam znati da mogu biti silovana. Nisam znala. Znala sam da je kasno kad me zgrabio za kosu i uhvatio natrag u auto kad sam krenula da izađem, osjećala sam se kao brod nasukan na obalu a sad je preko mog tijela i crvene haljine bio val koji me prekrio. On je bio moj val, srušio me, bacio na obalu i poklopio sa svojim teškim i snažnim tijelom. Potopljena sam u moru vrele muške sperme a potom je u mene ubacio svoje snažno, muško sjeme kao dokaz da jesam jebozovna, seksi i dobra. Bila sam iskorištena, silovana i jebana na zadnjem sjedištu velikog džipa koji je vozio njegov tata na posao a dao ga sinu za izlazak i da siluje djevojke koje popiju čašicu previše.
Dok sam ležala i promatrala sve te ljude u sobi razmišljala sam o svom odgovoru i sve ovo je prošlo kroz moju glavu po prvi put u mom životu. Imala sam 23 godine. Silvijana je bilo moje pravo ime i išla sam na fakultet, radila diplomski i odlučila da se počastim jednog dana sa haljinom boje krvi u izlogu grada a potom da izađem istu večer u toj haljini. Bila je lijepa haljina. Mogu li to reći ovim inspektorima i opisati šta je ta haljina bila za mene? Mogu li sad jednostavno ispričati zašto sam obukla upravo tu haljinu i zašto sam je kupila? Možda će me razumjeti? Možda neće biti važno i možda ne budem više kriva jer vidim u njihovim očima da sam ja kriva. Oni to ne izgovaraju, oni me poštuju, oni me pažljivo ispituju ali kad im kažem šta sam nosila hoće li imati razumijevanja za mene?
Ako sad kažem da sam kupila taj dan jednu prekrasnu crvenu haljinu jer sam htjela namjerno da budem seksi hoće li moj silovatelj biti manje kriv? Hoće. Ako žena nosi takvu haljinu ona je materijal za jebanje. Jebozovne haljine zovu na jebanje i normalno je da jedan muškarac prepozna taj poziv i javi se na moj poziv, da uđe u mene. Njihova muška priroda je jednostavno takva. Muškarci. Dječaci se samo igraju sa djevojčicama i trebamo biti jako pažljive kad nosimo haljine u njihovom društvu jer dječaci gledaju ispod haljina, gledaju u haljine, dekolte, grudi i prate pažljivo gdje naše haljine završavaju a gdje počinju, oni nas skidaju pogledima dok u mašti dodaju našim tijelima sve ono što ne vide svojim očima. On je dodao sebe na moju haljinu. Vidio me kako plešem, kako se smijem ispod plavih svjetala velike diskoteke dok se kugla od staklenih kockica vrtjela u krug iznad mene kao da sam u svemiru, ispod galaksije miliona zvijezda plesala sam slobodna ali on me promatrao, skidao, jebao me očima dok je pio za stolom i odlučio da ću te noći biti njegova. Ta odluka pravih muškaraca koji grabe ženku i uzimaju je na silu. To je romantično zar ne? Ima neke sirove romantike u tome. Uzimanje nevine djevojke na silu je vrhunac ljubavnog uzbuđenja. Dobra je ako se opire jer tada je treba jebati još više, znači da ne daje na silu nikome i normalno da je muški ponos još veći sa takvom djevojkom, sa djevojkom koja neće. Takvu djevojku baš treba guziti, oženiti, uzeti i rasparati a potom baciti u smeće sa njenim prnjama, haljinicama, sjajem i raščupanom kosom. Treba nas samo izjebati. Rekao mi je to u lice dok je bio iznad mene, stavio mi je ruku na usta i pljunuo me u oči a kad je ušao u mene rekao je upravo to-Treba vas samo izjebati.
Inspektor čeka da mu odgovorim, čuje se samo zidni sat i lagano kucanje, zvukovi hitne na ulazu u bolnicu i hrapav zvuk kemijske olovke preko tankog papira koji šušti sa mojim podacima i mojom istinom a u toj istini stoji šta sam nosila te noći. Istina je da sam nosila haljinu. Još jedna istina je pored haljine, neslužbena istina, ona koju dodaju inspektori, komšije, društvo, prijatelji i sud. Druga istina je mišljenje ljudi o toj haljini. Kad kažem šta sam nosila pitat će se kakva je bila moja haljina? Možda je bila nepristojno obučena? Možda je to haljina za kurve? Haljina za lake djevojke? Haljina za kuću? Haljina za večeru? Haljina za piće? Haljina za jebanje? Mislim da je moja haljina ipak bila za jebanje. Sjećam se kad me prijateljica Arijana vidjela u toj haljini i prvo što je rekla bilo je da sam jebozovna. Smijale smo se. Rekla je istinu. Dok smo pile votku stizala su i druga pića, boce i čaše od bezbrojnih momaka koji su me gledali iz mraka diskoteke. Te boce su bile moj dokaz da me vide, promatraju i da sam dobra. Haljina je već privlačila besplatna pića a ako ih progutam red je da progutam i spermu onih koji me časte. Trebala sam otići u WC te noći i svima koji su me počastili čašom pića popušiti da vide kako sam zahvalna i dobra. Gutala sam vino, votku i koktele pa normalno je ako sam to progutala da uz to progutam spermu onih koji me časte sa tim finim pićima. To je nešto o čemu ne pričamo, nema priče o tome, nije lijepo na taj način razmišljati ali evo sad dok ležim prebijena i modra moram misliti zašto mi se to desilo. Nemam izbora. Nisam nikad razmišljala na taj način i sama sebi sam čudna, neobična. Sama sebe ne prepoznajem, ne znam šta mi je, odakle ovakve misli? I sjetim se ponovo pitanja ”Šta ste nosili te noći”.
Haljinu odgovorim, haljinu. Oni me gledaju, zapisuju, klimaju glavom. Inspektor me sad pita ”kakvu”. Šta da mu kažem? Crvenu, kratku, sa malim kristalima, crnom čipkom, pripijenu iz tijelo? Da mu kažem možda-Običnu, dosadnu, glupu haljinu? Promatraju me. Kriva sam zbog haljine. Znam da jesam. Zvala sam na seks sa tom haljinom i jednostavno sam doživjela seks. Ništa čudno. Momak je vidio kako sam obučena, kako sam pijana, kako plešem i iskoristio priliku šta će drugo? Nisam smejla izgledati tako. U meni se rađa mržnja toliko jaka da bi ih ubila. Uzela bi pištolj i raznijela glavu ovim muškarcima iznad mog kreveta vez razmišljanja. Ubila bi i njega ali sad je daleko, nije blizu mene kao sinoć u meni. Pustili su ga iz pritvora dok se sve okolnosti ne utvrde. Imam modrice po cijelom tijelu a oni utvrđuju okolnosti, imam unutarnje povrede, iščupan pramen kose i vidi se krv pri korjenu jer mi je šakom čupao kosu dok je ležao na meni ali okolnosti se sad utvrđuju preko haljine. Šta sam nosila da mu to izazovem? Taj momak je bio izazvan, provociran i zaslužila sam sve to zar ne? Zar ne mislite i vi tako? Mislite. Svi misle tako.
Kad na ulici dobacuju djevojkama zamislite šta izgovorite,u tom momentu. U tom momentu vidite sve te žene kao jebane, iskorištene, raznešene, uništene. Kad sviraju iz velikih automobila zar ne žele da se zabiju u te žene kojima sviraju? Da se jednostavno sa svoja četiri točka zabijete svom snagom u tu djevojku koja prelazi cestu a potom se zabijete kurcem u nju i pregazite je. Kad dodiruju u gužvama dupe neke djevojke zar ne žele da cijelu tu djevojku ispipaju, dodiruju, gnjave i jednostavno rasparaju kao papir, razbili bi je kao zvečku, spržili, spalili, zgromili…To su materijali za punjenje spermom. Žene obučene poput mene nisu sestre, prijateljice, kume, kćerke, rodice, kolegice, majke i supruge. Ne. Prave žene ne izgledaju poput mene. Prave žene su obučene pristojno, ošišane na kratko sa minivalom, nose sive kostime, crne čarape, ravne cipele, ne piju, ne puše, ne izlaze i ne hodaju. Prave žene nose bluze, zakopčane do grla, duge ravne suknje i imaju 10 kilograma viška koje žele skinuti čitav svoj život nakon što rode troje djece. Prave žene mirišu na vanilin šećer i prašak za pecivo a ne na mošus, sandalovinu i tamni cvijet vodenog ljiljana. Vidim sve te žene kojima ne prijeti silovanje. Vidim ih tako jasno sada i razumijem zašto nisu nikad silovane, nikad nisu bile predmet želje. Nisu ni pokušale to da budu jer nisu mogle, znale, smjele ili umjele. Nisu to žene poput mene. One ne nose haljine sa čipkom, golih leđa, pripijeni materijali uz kožu i tako tanki da je dovoljno u jednom potezu sve to skinuti i uzeti. Trebala sam nositi sivi kostim, napraviti pundžu, staviti dijoptrijske naočale, popiti gusti sok i otići u deset sati kući ali nisam. Nisam prava žena. Izgleda da sam kurva. Nisam nikad bila kurva ali pred ovom policijom vidim kako postajem sa svakim novim pitanjem jedna kurva. Pijana kurva koja sad laže na momka iz fine kuće kako je iskoristio, tražila sam sama. Ima i taj izraz kako same tražimo silovanje. Naravno da sam tražila, čim sam ušla u taj butik i kupila tu haljinu znala sam kako će me jedan momak ugurati u svoje auto, udariti me šakom u lijevu sljepočnicu a potom svom snagom mi čupati kosu dok se ne smirim ispod njega a dlanom mi prekriti usta da ne pričam previše. Znala sam i kako će ta skupa haljina biti pocjepana pa sam je zato i kupila, da je neki momak pocijepa na meni, to baš volim, to sam sanjala cijelo vrijeme, pocijepanu krvavu haljinu i u sebi veliki komad muškog ponosa kako me puni, kako me cijepa i uništava a sad nakon svega policija potvrđuje sve ovo, na papiru. Na papiru će sve ovo ostati kao još jedna priča o još jednoj haljini. Moja divna crvena haljina sa raznim nijansama crvene, trula višnja, onda tamne mrlje poput cvjetova koje se šire kao vodeni akvareli na crvenom papiru-To je bila moja krv.
Policajci sve zapisuju, klimaju glavom,razumiju. Oni sve razumiju. Djevojka koja je popila previše, nepristojno se obukla, završila u tuđem autu i sad se kaje da društvo ne bi reklo da je kurva pa bolje da bude silovana a dečko se samo igrao, modrice i krv su bili posljedica grube igre, htjela je grubo a sad se kaje. Klasika. Kurva je htjela cijelo vrijeme njega u sebi, da je naguzi, da je jebe, da je siluje, da joj napravi bebu, da je ovjeri, da je potroši, da je uništi, da je pocijepa, da je raznese, spali, razvali, nabije, zabije i jednostavno na kraju izbaci kao smeće pored autoputa jer sam tu pronađena. U jarku kraj autoputa, izbacio me u zoru sa zadnjeg sjedišta i nabio nogom dok sam teturala i pala u jarak od blata i zemlje dubok 2 metra, sjećam se svjetlosti zore iznad njegovih snažnih leđa, imao je duboke plave oči i divan osmijeh, dok sam ležala u zemlji i paprati pljunuo je na mene još jedanput i nasmijao se a potom sam čula zvuk motora i otišao je dok su gume škripale na šljunku…
Ležala sam satima a onda ispuzala na cestu, vjerovala sam kako će me neki dobri čovjek zgaziti, nadala sam se da će mi kamion otkinuti glavu čim izađem iz svoje rupe, da će neki motorista konačno završiti što je njegov prijatelj započeo, da će dostavljač vrelog hljeba moju glavu raznjeti sa brzim dostavnim vozilom. Nije se desilo. Preživjela sam a sad odgovaram u čemu sam preživjela, šta sam popila, zašto sam se vozila s njim, koliko sam popila, opisujem svoju haljinu ispred policije koja je postala modni i moralni žiri za ovu priliku a ja sam ta koju ocjenjuju. Možda sam trebala biti prekrivena od glave do pete i ne bi nikad iskusila silovanje. Ja sam se svojom voljom pretvorila u objekt fantazija onog momenta kad sam kupila haljinu za seks. Nisam trebala da nosim takvu haljinu nego neku pristojnu. Haljine poput moje prave ljudi koji ne poštuju žene, pretvaraju ih u objekt želja, mašte i požude i na njih se drka. Oh da. Na mene se drka. Taj detalj je jako važan u silovanju i bitno je ako netko drka na mene, ako izgledam kao materijal za jebanje onda sam tražila da me jebu. Jebozovna kad kažu, zovem na jebanje cijelo vrijeme i sad se čudim što se to konačno desilo. Zašto se ja čudim što se konačno desilo nešto što sam prizvala preko svoje haljine, ponašanja i izgleda. Tražila sam sama. Policajci odlaze, zatvaraju vrata, u hodniku traje tihi razgovor i baš komentiraju haljinu od svega što sam rekla ona je ostala kao najvažniji detalj policijskog izvještaja. Policija se bavi modom u mom slučaju. Modni žiri. I sad će taj modni detalj odlučiti koliko sam ja uistinu kriva. Nisam izgledala nevino u tome je problem. Izgledala sam kao kurva. Jedan policajac je rekao da sam ličila na kurvu. Medicinska sestra koja mi je mijenjala obloge čula je taj komentar i kasnije mi ispričala. Ličila sam na kurvu po njegovom mišljenju, on je bio najmlađi od njih trojice i jednostavno dao svoje mišljenje o mojoj haljini, o mom piću, plavoj kosi i ponašanju te večeri. Ja sam za njega kurva i sretna sam jer on ima pištolj, lisice i pendrek šta bi mi tek on uradio da je bio umjesto njega te večeri? On bi me svezao sa čeličnim lisicama, ugurao pištolj u usta i pendrek u pičku a kad završi sa mnom samo bi mi pucao u glavu iznad onog jarka gdje me nogama nabio moj dečko za provod. Dobro sam prošla na kraju. Za par dana mi je stigla prijava zbog klevete, narušavanja javnog reda i mira, nanošenja duševne boli dečku kojeg sam prijavila i kazna od 1200KM uz plaćanje bolničkih troškova i suda koji slijedi. On je slobodan, sretan, izlazi i tješe ga drugovi. Vozi tatin džip i dalje, u njemu su djevojke poput mene, sretne djevojke, lijepe i nasmijane. Život ide dalje, više nisam ona slobodna djevojka kao nekad. Obučena sam i prekrivena, spuštam pogled u tramvaju, okrećem glavu na drugu stranu i ne pričam sa muškarcima jer nije pristojno, znaju šta mi se desilo, nisam dobra roba kao nekada nego razbijena lutka. Takvu nitko neće. Nisam više jebozovna, ne smijem biti, nije normalno nakon svega što sam prošla da budem ikada više poželjna, provokativna, seksipilna i lijepa. Nije dobro za ženu ako neće da završi poput mene. Ja sam završila sa svojom sudbinom i sa svojom pričom. On je slobodan, ostaje slobodan, moram platiti troškove sudske parnice i advokata koji me brani od njegovih tužbi, mislim da ću izgubiti jer sam bila pod uticajem alkohola tu noć i nedostaju svjedoci, radilo se o seksu uz obostrani pristanaka a ja sam ispala bijesna jer me izbacio iz auta pa sam slagala policiji, državi, bolnici i sudu. Na kraju priče ja sam kriva zbog svega s tim dečkom. Zaista su me pitali šta sam nosila te večeri i tek sad jasno vidim kako sam kriva. On je bio muškarac koji je iskoristio priliku a ja žena koja je ponudila priliku. Dečki se samo igraju sa igračkama ako ima igračaka u njihovoj blizini. Nisu krivi nikad i ne mogu biti jer drugi dečki pitaju šta je igračka nosila, pila, jela i kako se igrala tu noć sa dečkom… U njegovom autu su sada nasmijane djevojke, na njima su lijepe haljine poput moje, mirišu na noć, uspomene i ljubav, njihove sjajne usne ostaju na njegovom licu i drugim dijelovima njegovog tijela dok jure u noć daleko od svjetla grada u mrak gdje svjetlucaju još samo maleni kristali kao zvijezde padalice na haljinama stvorenim za uživanje, na haljinama stvorenim za skidanje, na haljinama poput moje gdje je svaka od njih-Haljina za silovanje…