U sinocnjem izlaganju Milorada Dodika, tvrdim da nismo culi samo njegov stav o tome kako be-ha drustvo treba izgledati, nego smo kroz njegova usta culi , nazalost, i stav vecine Srba iz entiteta republika srpska. Ne treba oko toga biti nerealan i mislim da se beha drustvo mora suociti sa tom cinjenicom, kako jedan dio naseg drustva ( a vjerovatno je rijec o barem polovini stanovnistva) ne smatra sebe dijelog ovog drustva, vidi to kao nuzno zlo, kao formalnost koju treba sto prije prevazici i zavrsiti tu pricu na nacin da se i formalno izadje iz ovog drustva, valjda tako sto ce pristupiti drustvima komsijskih drzava, a koje oni smatraju "maticnim".
Jasno je svakome da je to cilj vecine Srba i Hrvata iz BiH, samo mozda nije jasno sta je uzrok takvoj vrsti ponasanja. U svrhu boljeg razumjevanja, mozda bi trebali uporediti i analizirati dva ocigledno suprotstavljena drustvena koncepta.
-nacionalni
-gradjanski
Nacionalni koncept je onaj koji smatra da drustvo najbolje funkcionise u jednonacionalnom konceptu, u jednoj kulturi i u jednom zatvorenom krugu koji ce unutar sebe imati razlicite svjetonazore ali ce mu sigurnost ocuvanja vlastite tradicije i kulture biti zagarantovana pukom cinjenicom da nema nikakvih drugih kultura koje mogu da ih ugroze. On po svojoj doktrini smatra kako je drustvo iznad pojedinca i da je drustvo i kultura nekog drustva ono sto treba da odredjuje svaku njegovu jedinku.
Gradjanski koncept polazi od toga da je drustvo produkt jedinke, dakle da svaki covjek ima pravo da utjece na drustvo i na kulturu, te da je diktat drustva prema slobodi svakog pojedinca, neprihvatljiv. Takodjer polazi od toga da su prava pojedinca, prava covjeka, iznad nacionalnog ili vjerskog odredjenja, te da mora postojati potpuna sloboda u oba slucaja. Dakle, ovdje bi nacija, vjera i kultura, bile dio puke cinjenice koja odredjuje pojedinca rodjenjem ali ga time ne uslovljava niti ogranicava da misli, vjeruje i ponasa se kao pojedinac, a ne kao taoc kulture, vjere ili nacije. S tim da u istom ovom konceptu, ne postoji ogranicenje da se slobodno ispoljava kultura vjeru i nacionalnost.
U nasem kompleksnom beha drustvu imamo oba ova koncepta i razne interpretacije istih. Nacionalni koncepti su u pravilu zatvoreni i iskljucivi i imanetni su svakoj naciji. Krecu se od tzv. tolerisanja drugog i drugacijeg, sto je u prijevodu nesto kao "mogu da te trpim, mozes proci, mozes egzistirati pored mene ali nista vise od toga" , do radikalnog nacionalistickog koji osim sto sebe smatra nadmocnim, vrijednijim, boljim, zbog puke cinjenice da si se rodio na nekom geografskom podrucju i u nekoj kulturi, smatra druge narode manje vrijednim i necim sto "prlja" nekakvu cistotu njegove kulture. Ovaj radikalni stav je u svojoj sustini cisti fasizam. Nalazi se unutar svakog naroda i niti jedan narod nije imun na fasizam. Po mome misljenju u nasem beha drustvu mozemo procentualno govoriti o prisutnosti nacionalnog koncepta kod naroda koji cine ovo kompleksno drustvo, i o prisutnosti gradjanskog koncepta ali i o prisutnosti fasizma u nasim drustvima. Smatram takodjer da fasizam nije i ne moze biti porazen, niti silom niti zakonima jer mu se korijen ili plodno tlo nalazi u nacionalistickim konceptima. Dakle, uvijek ce biti prisutan i uvijek ce cucati u nacionalistickim ideologijama, dok god se one prihvataju u drustvu. Jedino rijesenje je da ljudi uvide sve dobre aspekte gradjanskog drustva, za sebe kao pojedinca i člana tog društva i da ga zaista razumiju i prihvate bez nametanja i prisile.
Procentualno govoreci, jasno i otvoreno mogu reci da smatram kako ovom gradjanskom konceptu pripada maksimalno :
-30% Bosnjaka
-5 do 7% Srba
- 2 do 3 % Hrvata
Ova podjela građanskog svjetonazora možda zvuči grubo i antigrađanski , što je istina, ali zbog apsurdnosti samog percipiranja ovog svjetonazora u našem društvu, za sad ću govoriti tako, a kasnije ću objasniti suštinsku besmislenost ovakve podjele.
Sto se tice fasizacije unutar nacionalnih koncepata, mislim da je rijec o :
- 20% Bosnjaka
- 40 % Srba
- 50 % Hrvata
Napominjem da je rijec o mojoj licnoj i zato moguce subjektivnoj procjeni, ali mislim i kad bi se objektivno i sistematski istrazilo da ove brojke nisu daleko od realnih. Smatram da treba biti realan i pogledati istini u oci, a ona je takva, nazalost.