U sinocnjem izlaganju Milorada Dodika, tvrdim da nismo culi samo njegov stav o tome kako be-ha drustvo treba izgledati, nego smo kroz njegova usta culi , nazalost, i stav vecine Srba iz entiteta republika srpska. Ne treba oko toga biti nerealan i mislim da se beha drustvo mora suociti sa tom cinjenicom, kako jedan dio naseg drustva ( a vjerovatno je rijec o barem polovini stanovnistva) ne smatra sebe dijelog ovog drustva, vidi to kao nuzno zlo, kao formalnost koju treba sto prije prevazici i zavrsiti tu pricu na nacin da se i formalno izadje iz ovog drustva, valjda tako sto ce pristupiti drustvima komsijskih drzava, a koje oni smatraju "maticnim".
Jasno je svakome da je to cilj vecine Srba i Hrvata iz BiH, samo mozda nije jasno sta je uzrok takvoj vrsti ponasanja. U svrhu boljeg razumjevanja, mozda bi trebali uporediti i analizirati dva ocigledno suprotstavljena drustvena koncepta.
–nacionalni
-gradjanski
Nacionalni koncept je onaj koji smatra da drustvo najbolje funkcionise u jednonacionalnom konceptu, u jednoj kulturi i u jednom zatvorenom krugu koji ce unutar sebe imati razlicite svjetonazore ali ce mu sigurnost ocuvanja vlastite tradicije i kulture biti zagarantovana pukom cinjenicom da nema nikakvih drugih kultura koje mogu da ih ugroze. On po svojoj doktrini smatra kako je drustvo iznad pojedinca i da je drustvo i kultura nekog drustva ono sto treba da odredjuje svaku njegovu jedinku.
Gradjanski koncept polazi od toga da je drustvo produkt jedinke, dakle da svaki covjek ima pravo da utjece na drustvo i na kulturu, te da je diktat drustva prema slobodi svakog pojedinca, neprihvatljiv. Takodjer polazi od toga da su prava pojedinca, prava covjeka, iznad nacionalnog ili vjerskog odredjenja, te da mora postojati potpuna sloboda u oba slucaja. Dakle, ovdje bi nacija, vjera i kultura, bile dio puke cinjenice koja odredjuje pojedinca rodjenjem ali ga time ne uslovljava niti ogranicava da misli, vjeruje i ponasa se kao pojedinac, a ne kao taoc kulture, vjere ili nacije. S tim da u istom ovom konceptu, ne postoji ogranicenje da se slobodno ispoljava kultura vjeru i nacionalnost.
U nasem kompleksnom beha drustvu imamo oba ova koncepta i razne interpretacije istih. Nacionalni koncepti su u pravilu zatvoreni i iskljucivi i imanetni su svakoj naciji. Krecu se od tzv. tolerisanja drugog i drugacijeg, sto je u prijevodu nesto kao "mogu da te trpim, mozes proci, mozes egzistirati pored mene ali nista vise od toga" , do radikalnog nacionalistickog koji osim sto sebe smatra nadmocnim, vrijednijim, boljim, zbog puke cinjenice da si se rodio na nekom geografskom podrucju i u nekoj kulturi, smatra druge narode manje vrijednim i necim sto "prlja" nekakvu cistotu njegove kulture. Ovaj radikalni stav je u svojoj sustini cisti fasizam. Nalazi se unutar svakog naroda i niti jedan narod nije imun na fasizam. Po mome misljenju u nasem beha drustvu mozemo procentualno govoriti o prisutnosti nacionalnog koncepta kod naroda koji cine ovo kompleksno drustvo, i o prisutnosti gradjanskog koncepta ali i o prisutnosti fasizma u nasim drustvima. Smatram takodjer da fasizam nije i ne moze biti porazen, niti silom niti zakonima jer mu se korijen ili plodno tlo nalazi u nacionalistickim konceptima. Dakle, uvijek ce biti prisutan i uvijek ce cucati u nacionalistickim ideologijama, dok god se one prihvataju u drustvu. Jedino rijesenje je da ljudi uvide sve dobre aspekte gradjanskog drustva, za sebe kao pojedinca i člana tog društva i da ga zaista razumiju i prihvate bez nametanja i prisile.
Procentualno govoreci, jasno i otvoreno mogu reci da smatram kako ovom gradjanskom konceptu pripada maksimalno :
-30% Bosnjaka
-5 do 7% Srba
– 2 do 3 % Hrvata
Ova podjela građanskog svjetonazora možda zvuči grubo i antigrađanski , što je istina, ali zbog apsurdnosti samog percipiranja ovog svjetonazora u našem društvu, za sad ću govoriti tako, a kasnije ću objasniti suštinsku besmislenost ovakve podjele.
Sto se tice fasizacije unutar nacionalnih koncepata, mislim da je rijec o :
– 20% Bosnjaka
– 40 % Srba
– 50 % Hrvata
Napominjem da je rijec o mojoj licnoj i zato moguce subjektivnoj procjeni, ali mislim i kad bi se objektivno i sistematski istrazilo da ove brojke nisu daleko od realnih. Smatram da treba biti realan i pogledati istini u oci, a ona je takva, nazalost.
Postoji nada za gradjansko drustvo, to je dobra vijest ali i postoji veliko razocarenje u cinjenici da je isti dominatno prisutan samo kod jednog naroda u ovom slucaju mog. Zbog te cinjenice ja ne smatram da je moj narod nesto bolji jer to bi opet bila zamka upadanja u nacionalni koncept. Rijec je o jos neizgradjenom identitetu koji se krece izmedju vjerskog i nacionalnog te koji cesto brka te odrednice ili ih poistovjecuje zbog istorijskog spleta okolnosti. Taj identitet jednostavno nije imao mogucnost da se razvije kao ostala dva, pa zato još postoji taj prostor za novi, moderni, građanski identitet.
Sto opet ostala dva identiteta u svojoj urodjenoj ogranicenosti ( kad kazem "urodjeno" ne mislim bukvalno na narode, nego na samo funkcionisanje nacionalistickih koncepata) uzimaju za potvrdu svoje teze o nekoj "manjoj vrijednosti" Bosnjaka, te eto oni zbog toga ne zele da se mijesaju sa takvom kulturom. Sto je ocigledna besmislica jer se i Srbi i Hrvati na ovim prostorima ne zele mijesati medjusobno. Također i unutar bošnjačkog identitetskog prostora, dakle unutar ovih 70% , preovladava mišljenje da je građanski koncept neka vrsta autošovinizma ili servilnosti prema ostala dva naroda, kojim im se podilazi tako što se negira vlastiti identitet. Što je naravno, ograničeno i krivo shvatanje građanskog koncepta. Jer nije riječ uopće o tome, nego o razvijanju i zrijenju vlastitog identiteta u zdravom i kreativnom smjeru, umjesto začahurenosti u nacionalne koncepte.
Drugi argument je da je gradjanski koncept samo prikriveni bosnjacki nacionalizam koji se sluzi ovim gradjanskim, tako da anulira srpski i hrvatski identitet i nametne svoj , kroz relativnu vecinu stanovnistva koje ima. Dakle, postoji strah od utjecaja kojeg bi bosnjacka kultura, koja je dominatno muslimanska sa bastinom otomanske kulture, nametnula svoju kulturu u beha drustvu. Iako je rijec o kulturi koja nije ni sama sebi do kraja jasna u ovom odredjenju izmedju vjerskog i nacionalnog, te iako je odnos srpsko-hrvatske kulture na spram bosnjacke negdje pola- pola. Jos kad tome dodamo da drzave za koje se Srbi i Hrvati kulturoloski i identitetski vezu se nalaze bukvalno geografski uz njih same, onda je racionalno pitati da li je tu rijec o fobiji kao psiholoski umisljenom strahu za kojeg ne postoji stvarni razlog ili je rijec o dominatno radikalnom nacionalizmu, maltene fasizmu kod ta dva naroda, koji smatraju da je rijec maltene o nekoj nizoj rasi sa kojom oni ne treba da se mijesaju. Vjerovatno je rijec o oba fenomena.
Dakle kakav, osim iracionalni strah, može postojati kod naroda koji su okruženi "matičnim " državama u komšiluku, a s druge strane se plaše kulture naroda za kojeg tvrde da je inferioran?
Prva tacka oko koje bi se gradjani, dakle ljudi koji prvenstveno svoj identitet zasnivaju na ljudskim vrijednostima, odnosno onim sto su oni sami kao jedinke u stanju napraviti od sebe, a ne onim sto im je dato rodjenjem, jeste sloziti se da je antifasizam vrijednost koju treba zastupati i time obogatiti vlastitu kulturu. Da ne pojasnjavam sta je antifasizam, dovoljno je vidjeti napisano o fasizmu, pa onda antifasizam razumjeti kao sve suprotno od toga. Takodjer treba reci da je istina kako vezivanje antifasizma za komunizam ili partizane nije nuzno. Jer antifasizam je imanentan i tzv. zapadnim saveznicima iz ww2, kao najvecim sukobom fasizma i antifasizma u istoriji.
Medjutim, negirati partizane kao antifasiste iz nase istorije ili cak traziti kao uslov da se prihvati antifasizam, to da se bivsi sistem i bivsa Jugoslavija osude i izjednace sa fasizmom, mogu traziti samo oni koji tako zele opravdati prisutnost fasizma u istoriji svog naroda. To je izvlakusa i jedan neiskren stav iza kojeg se obicno kriju oni koji nisu na cisto sa tim da je fasizam zlo i oni koji toliko idealiziraju svoj narod da pojavu fasizma kod istoga, smatraju opravdanim. Rijec je u sustini o nacionalistima i oni nisu u stanju uopce da iskorace iz okvira tog koncepta u kojem smatraju sebe dobrim i onda kad cine zlo. Smatram da ovaj gradjanski koncept mora biti podrzan od iskrenih ljudi , da treba biti shvacen ne kao udar na bilo koji identitet, nego kao svjetonazor koji daje slobodu covjeku, bilo koje nacije, kulture i vjere, da zivi neuslovljen ovim odrednicama, a ako pak zeli da bude uslovljen, to je opet njegov licni odabir i pravo koje mu niko ne smije negirati. Isto kao sto on nema pravo niti smije negirati slobodu covjeka koji nije uslovljen time, niti ga smije uslovljavati. To takodjer nije nikakav povratak na staro i nostalgicno vrijeme, nego novi pristup gradjanskom u kome cak ni ovi procenti koje sam proizvoljno naveo, ne znace nista.
Dakle, nista ne znaci za gradjanski koncept to sto mu je skloniji veci broj Bosnjaka, nego Srba i Hrvata jer u tome i jeste nacionalistička zamka za gradjane koji tako misle. Jer ovi navedeni procenti po meni treba da se gledaju ovako :
U ukupnom broju stanovnika naseg drustva imamo
– 40% građana
– 60% nacionalista
Potpuno nebitno iz kojeg su naroda koji. To obecava i daje nadu da se mozemo izvuci iz ovog zivog blata nacionalizma. Zajedno i iskreno bez podjela iz kojeg naroda ovih 40% dolazi, trebamo nastupiti kao jedan svjetonazor. Bez fige u dzepu. Bez skrivenih motiva o nekoj dominaciji ili o nekom amnestiranju fasizma kod svog naroda. Ja i ne vjerujem da neki bosnjacki identitet koji je prvenstveno vjerski i specificno bosansko-muslimanski, moze imati bilo kakav negativan utjecaj na srpsku ili hrvatsku kulturu ili da moze biti obrnuto, da ove dvije kulture negativno utjecu na bosnjacku. Sta bi to uopce znacilo?
Da ce ako se budu medjusobno druzili poceti konvertirati u drugu vjeru ? Mislim da je to smjesno i da po pitanju toga vjerske poglavice mogu biti mirni jer se to inace desava u zanemarivim procentima koji su ispod 0,05 % . Dok ovaj drugi aspekt, spoj kultura, koje podrazumjevaju sirok prostor od obicaja do umjetnosti i jezika, nije nista lose ni ruzno. Jer osim sto, da se ne zajebavamo, govorimo istim jezikom i tu se nece desiti nikakva promjena, nece se ni promijeniti obicaji , osim sto ce mozda biti obicaj da poznajes i druge obicaje. Tipa ne moras ici avionom na putovanje da upoznajes druge kulture, nego se provozas do susjednog grada, pod uslovom da te tamo ne ceka nekakav namrgodjeni fasista, koji ne konta da si ti obicni turista, nego te ceka nasmijani turisticki vodic kojem je zadovoljstvo da ti pokaze svoj grad, kulturu, hranu i nije sokiran cinjenicom da si ti iz malo drukcije kulture. Ne vidim ni sta bi to bilo strasno ukoliko ne zivis u monotoniji jedne kulture, u smaratorskoj dominaciji jednog kulturnog narativa i u vjecnom naprdjivanju polupismenih vodja da ce ti neko oteti tradiciju kao da je rijec o predmetu, a ne o nacinu zivljenja koji se sam po sebi uvijek mijenja kroz dinamiku vremena. Ne znam stvarno u cemu je problem sto je bosanska sevdalinka uvrstila u svoj melos zvuk sefardskih Jevreja koji su dosli iz Spanije, a koji su opet u svoju tradiciju primili prizvuk portugalskog fada sa pirinejskog poluotoka, pa je onda Santic napisao "Eminu" koja se pjeva kao sevdalinka ? Ako je to nekome strasno i neprihvatljivo "prljanje" drugim i drugacijim identitetima, a ne prirodan i harmonican spoj kultura, onda je tu stvarno rijec o budali. Budala ne zna da je budala, a trenutak kad dodje do spoznaje da je budala je i trenutak kad to prestaje biti. Nadati se je da cemo sazrijeti u drustvo sa sto manje budala.
za konkurs