Građani?
Malograđanština?
Na prvu izgledaju i dijeluju kao oprečne stvari,čiste suprotnosti,protuteža jedno drugome.
Kad malo bolje pogledam,dođe mi na potpuno isto,naravno uvijek ima izuzetaka,malo, ali svaki vrijedan i normalan čovjek u današnje vrijeme ljudi bez skrupula,savjesti i bez kutlture se mora cijeniti i vrednovati.
Ja lično poznajem vliki broj “građana”,i da pišem tu riječ naglašeno,jer gradsko je kod njih jedino mjesto prebivališta,znate ono što vam u ličnoj karti piše iza onog adresa/mjesto stanovanja.
Ne bih da vrijeđam bilo koga,ali kada neko za sebe prvo kaže da je sarajlija/bišćanin/CAZINJANIN (velikim slovima pišem jer sam i ja odavde,iz OPŠTINE CAZIN),onda ta osoba nema neke druge vrijednosti,i to smatra svojom najboljom osobinom.
Ne smeta me kad se neko ponosi svojim krajem,kad naglašava od kuda je,smeta mi odnos tih ljudi naspram “seljaka”, to je ogledalo upravo njihove vlastite malograđanštine.
Lično znam neke ljudi koji su rođeni u “čaršiji”,tako recimo cazinjani vole reći za sebe,dok se neko rođen 5 kilometara dalje zove “seljakom”.
Zašto?
Ako ćemo biti realni kakav je to grad koji na udaljenosti od 5 kilometara ima selo?
Mali,jako mali.
Ko je barem jednom bio u Krajini zna kako ovdje stvari stoje,da se sela nastavljaju direktno na gradove,pa se dođe i do drugog grada a da se putuje naseljenim područjem,zapravo gusto naseljenim.
Čemu onda stvaranje takvih razlika?
Ko to radi?
Gledam te ljude i vidim da niti jedano od njih nije postiglo ništa drugo u životu,osim da mu je čaršija ispred nosa,a ni to nije njihov uspjeh nego njihovih roditelja ili nekog još starijeg u porodici.
Čime se oni to diče,po čemu su bolji?
Isto tako poznajem i puno ljudi sa naših sela,koji su usprkos tome što su “seljaci” ,trudili se ljudi u životu,pa postali gospoda sa velikim G.
Ne bih sada da neko misli da okrećem vodu na svoj mlin,jer i ja sam djete sa sela,odrasla na livadama i uz životinje i time se ponosim.
Imala sam koliko toliko normalno djetinjstvo unatoč ratu,i svime što je donio sa sobom.
Ima i u gradu normalnih,finih i pristojih ljudi koji pošteno rade i žive,ne gledaju nikoga s visoka,jednostavno žive svoj život,to znam iz vlastitog iskustva,jer djete sa sela se udalo u grad, i dobilo sasvim normalnoga muža i cijelu novu porodicu,kojima se ponosim.
Nisu oni jedini koji su takvi,većina ljudi je sasvim normalna,ali oni koji bi trebali da se srame svoje malograđanštine su naglasniji,najviše se čuju i većina im ne proturječi,jer život je takav da svako ima svojih vlastitih problema da bi s zamarao tamo nekim budalama,čija se ionako nigdje ne broji.
Samo takvi vrijeđaju one fine gradske ljude,one fine ljude sa sela,jer nije bitno da li si doktor,bankar,trgovac ili poljoprivrednik,bitno je da si ČOVJEK.
Najdraže bi mi bilo kada nebi bilo tog etiketiranja ljudi,barem ne na osnovi porijekla,jer nije sve MADE IN CHINA smeće,kao što ni sve MADE IN USA kvaliteta.
Vjerujem da postoji sudbina,karma nazovite to kako god hoćete.
Iz jednog čisto vidljivog razloga; nekako ti malograđani ili šljam društva (i oni iz grada i oni sa sela), završe zajedno,prosto zato što ih svako normalan prozre,vidi da su prazne ljušture koje bitišu na nečijoj grbači i ne donose ništa dobro,zato su na kraju osuđeni na one sebi iste.
Svaka krpa nađe zakrpu.