Odkako pratim politiku, enigmu mi predstavlja nepostojanje statusa „političar penzioner“.
Sve kontam kako to da sva zanimanja imaju ograničenje djelovanja osim politike. Kako to da postoji razumna granica do kada je neko sposoban baviti se nekim poslom –uspješno, al’ za politiku jok. To je BA neuspješno od pelena do smrti i istrajava u tome bez ikakvih posljedica.
Moš’ se vala, posebno u Bosni, bavit’ politikom neuspješno 100 godina. Ono će BA dok diše sjedit’ na onoj stolici, dok i Bogu dosadi pa ga pozove.
Kako penzije nema, treba i raditi samo što raditi u politici znači grabiti. Bar za sada, dok smo još u ovoj fazi zbrkanog shvatanja politike.
Izražena sposobnost glagola „ grabiti“ učinila ti je ruke širokim i grabljastima a srce uskim.
Kol'ko si stisn'o tu stolicu, šake ti poplavile a vene kenjalice na čelu ti postale k'o karakterna osobina.
Još niko BA nije ponio sa sobom ništa. Provjereno. Ni ateista, ni budista, ni agnostik, ni musliman, ni katolik, ni ortodoks pa ni političar .. niko.
Nema tog gepeka na tabutu u koji može stat’ tvoj bankovni račun, vila, il’ novi merdžo.
Nema gepeka i vjeruj mi neš’ ga ni ti patentovat’ … garant. Ne srkleti se.
To je k'o ono Hamo čop'o pite pa ost'o bez večere.
Dobit ćeš 2 sa 1m raku, vlasništvo 1/1 zasluženo .. onako po zakonu kako ti voliš. Znaš oni zakoni što si ti ovdje pis'o.. E, Gore ti je to talašika.
Dođi BA tobe, dok je vakta. Ne remeti prirodni proces.
Nego BA onako jaranski. Deder se pred smrt potrudi da uradiš nešto vrijedno pomena osim kupovina nekretnina. Daj BA mrdni prstom. Ono mrdni. Pogriješi ali mrdni.
Prenesi znanje .. joj mene, kako BA znanje, šta ‘š ti prenijet ikome ..al’ eto ..
Nego pomozi mi da te skontam. Šta toliko nemaš pa nadoknađuješ tom stolicom?
Hajd’ kontam čovjek ono grabi djeci. Kad analiziram, ni djeteta da ga te cijeni, ni djeteta da slijedi politiku, ni djeteta da te podržava. Sve se raštrkalo po svijetu, i ono što je u BiH za BH politiku haje k'o Bajro za mater. I kontam, kome ćeš BA ostavit’ stolicu.
Kontam, misliš li nekad o svojoj dženazi. Pitaš li se nekad BA kol'ko će ti plaćenika doć’ srcem kad te ne bude da tutneš cvaju u džep?
Kontam je li te BA strah što za života nisi zaslužio zahmeta da ti neko dođe na mezar i pljune na njega a kamoli da digne ruke i prouči ti Fatihu.
Šta si toliko zla doživio u životu da se okružuješ dušmanima? Počeo si kupovati prijatelje jer si shvatio kako je to puno lakše od zahmeta koji ne uključuje interes. Al’ nisi znao da od takvih glava lakše zaboli.
Šta te toliko lupilo po glavi pa ti je svejedno šta će o tebi reći kad te više ne bude? Ti BA ne puštaš ni da ti neko pomogne od straha da ti ne uzme stolicu, prifatio stolicu k'o vakum..
Znam ja da ćeš biti tu do smrti, znam da te samo smrt može skinut’ sa stolice al’ je li ti bar ta smrt opomena? Ili nije ?
Jednog dana nećeš biti političar. Jednog dana nećeš biti više ništa. I taj dan može biti bilo koji dan.
Trebaš da znaš da će na kraju tvoju zadnju nekretninu,onu od 2m iskopati ruka nekog koga si smatrao manjim od sebe dok si bio živ.
Dok na dženazi budu kliktale čak i hodže zbog dobre naknade uvažene udovice, dok stranačke kolege budu trljali ruke na pola Fatihe i zamišljali se kako već sjede na tvojoj stolici, vidjet’ ćeš kako je glup, tako besmislen bio tvoj džihad a da ono za što si živio i ono što si grabio nisi mogao staviti u gepek .
Vidjet ćeš lica ljudi koji su ti željeli dobro uprkos tvom lutanju. Vidjet ćeš lica ljudi koji su ti željeli zlo.
Vidjet ćeš i lica onih koji su za cvaju činili sve što želiš. Vidjet ćeš ih kako već u safovima dženaze biraju nove za čiju će cvaju činiti sve, jer od tebe više nema fajde a ni cvaje.
I neće reći ni imao je ovo ili ono već bio je ništa jer nije uradio ništa. Jer ne ostavlja se vila iza sebe, haveru, već se ostavlja pečat djela.
I kad slijedeći put pogledaš u moje oči s visine, pomisliš da je toliko toga na čemu ti zavidim, razmisli još jednom i pitaj se na čemu ti stvarno imam potrebu zaviditi?