Vjerovatno su mnogi zaboravili slučaj o kojem je brujala cijela Bosne i Hercegovina, slučaj kada je 3. 10. 2011. Federalna televizija objavila snimak na kojem, sada već bivši direktor JU Osnovne muzičke škole Ilidža, Mehmed Bajraktarević, komentira rad, također bivšeg, ministra obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo, Emira Suljagića, kao i Federalne TV. Brzinom svjetlosti svi web-portali prenijeli su ovu vijest. Ukratko, mogu kazati da oni koji podržavaju ministra i njegovu političku partiju oštro su osuđivali riječi gospodina Bajraktarevića, te su se naslađivali njegovom smjenom, dok su oni koji ne podržavaju Suljagićev rad i rad njegove stranke odavali počast za kazano gospodinu Bajraktareviću. Kako je slučaj jako kompleksan, a sud još uvijek radi svoj posao, neću se baviti onim što je kazao gospodin Bajraktarević, neću se baviti načinom njegovog izražavanja, niti time da li u onome što je on rekao ima istine. Pozabavit ću se najavom novinarke FTV-a, Edine Šećerović. Evo i transkripta njene najave ovog priloga iz Dnevnika 2, od 3. 10. 2011. godine.
Edina Šećerović: “Direktor Osnovne muzičke škole na Ilidži, sjednice nastavnog vijeća pretvorio je u obračun sa neistomišljenicima, u što smo se uvjerili nakon što su savjesni građani dostavili jedno od obraćanja ovog kabadahije. Na Bajraktarevićevoj meti našao se kantonalni ministar Suljagić, i to ne bi bilo sporno da direktor Bajraktarević ne koristi rječnik mržnje, ulice i zat... zastrašivanja. Roditeljska pažnja, Darjan Babić.“
Već u prvoj rečenici novinarka Šećerović griješi. Naime, jedan od organa svake škole jeste i Nastavničko vijeće, no novinarka taj organ naziva nastavno vijeće. A, kako ovaj organ, bar ne u formi koju je upotrijebila novinarka Šećerović ne postoji, u transkriptu njene najave, napisao sam ga malim slovom, dok se Nastavničko vijeće, kao organ škole, piše velikim početnim slovom. Možda je ova greška bila slučajna, no iduća sigurno nije. Osim što nije bila slučajna, nije se smjela ni dogoditi. Tačno je da je na snimku govora gospodina Bajraktarevića korišten jezik ulice, no kako postoji velika mogućnost da je to bio protuzakonito snimljen privatni razgovor gospodina Bajraktarevića, njegovim sadržajem, kao što sam na početku kazao, neću se baviti. Ono što je također tačno jeste da novinarka, koja u svojoj najavi osuđuje takav govor, govor ulice, i sama ga koristi. Riječ „kabadahija“ označava zamjenika dahije u Osmanskom carstvu, nasilnika, siledžiju, čovjeka prirosta ponašanja[1]. Označiti nekoga kao siledžiju i nasilnika u emisiji koja bi trebala biti ozbiljna, objektivna, nepristrasna, čije emitiranje finansiraju svi građani ove zemlje, pa, vjerujem, i gospodin Bajraktarević, protiv je svih moralnih i etičkih načela, krajnje neumjesno i neprofesionalno. „Ko tebe kamenom, ti njega hljebom“, očito nije parola vodilja novinarke Edine Šećerović. Možda je ovu izreku malo izmijenila, pa odlučila na kamen odgovoriti kamenom. Dokaz neprofesionalizma u ovoj najavi jeste i pohvala za "savjesne građane", te su tako novinarka Šećerović i njeni urednici sami donijeli presudu da je riječ o govoru Medmeda Bajraktarevića na Nastavničkom vijeću, te da se ne radi o nelegalno snimljenom privatnom govoru pomenutog. Ono šta mi je još zaparalo uši jeste termin „rječnik bliži militantnim islamistima“, kojeg je novinar Darjan Babić iskoristio u ovom prilogu. Tog pojma u rječnicima i pojmovnicima nema. Moguće je da je novinar Babić sam izveo ovaj termin, no ponovo nisam siguran šta je želio kazati. Militant je onaj koji vjeruje u vojnu silu, naoružani priradnik neke militantne političke organizacije, a militantan je neko borben, bojovan, ratoboran[2]. Islamist je, prema internet-rječnicima, onaj koji podržava islamski fundamentalizam. Dakle, sročimo li ove definicije u jednu, dobit ćemo da je rječnik militantnih islamista rječnik borbenih muslimana pripadnika militantne političke organizacije, koji podržavaju islamski fundamentalizam. Da li je novinar Babić svoj termin izgradio na ovaj način, ili je na drugi način imenovao određeni dio društva, prosudite sami.
U ovom prilogu ima nešto i za pohvalu, a to je dio najave, koji glasi: „...roditeljska pažnja, Darjan Babić.“ Govor, kako gospodina Bajraktarevića, tako i novinara Babića, u ovom prilogu, svakako zavređuje znak roditeljske pažnje, no još bi bolje bilo da je novinarka Edina Šećerović upozorila roditelje na početku priloga. Tako bi maloljetnike poštedjela i svog govora ulice u najavi.
