Ljudi… Sjetite li se vi nekad drugih, oko sebe ljudi i razmišljate li o njima. Imate li toliko smjelosti da razmišljate šte radite drugim ljudima i kako se prema njima ophodite. Da li je to neophodno. Da li je zaista neophodno prema ljudima se loše odnositi, bez obzira kako to oni radili prema vama.
Jer, tjerati inat i vraćati istom mjerom ne vodi nigdje.
Mada diskutovanje ove teme bilo bi dobro okrenuti u smjeru odnosa POSLODAVAC – ZAPOSLENIK. Davno su dokazano uspješni ljudi rekli da firmu čine zaposleni. Ne vlasnik, ne direktor, nego ZAPOSLENICI, ljudi koji prave i grade posao.
I sad nikako da shvatim, te vlasnike firmi. Pa, ljudi moji da li vi želite da održite biznis ili šta vi više hoćete? Istina, postoji nekoliko pozitivnih primjera gdje firme rade i grade veliki posao, čak i van matične države. Ali, kod njih je zaposlenik BOG I BATINA. Sve uslove ima, za rad, za život, za zabavu. Šta onda ti drugi izigravaju? Jesmo li toliko zaostao narod, da nam je u radnom okruženju kao u “SREDNJEM VIJEKU”.
Milioni će vam se brzo istopiti. Mnogi su bili u visinama, radili, gradili, stvorili brend od firme, ali padnu i nema više gore. E, onda se spuste na nivo “običnih ljudi”. Tad ih treba izignorisati i zauvijek se od njih ograditi.
Zašto?
Iz prostog razloga jer su godinama bili bez trunke empatije i sad odjednom oni su pokajnici. E, nisu. Isto bi oni radili da se mogu vratiti na staro. Jer to je njima dalo njihovo kućno vaspitanje, takav stav i djelovanje.
Zato prijatelji: “Morate razmišljati drugačije”. Postavite se u drugačiji položaj, pa razmišljajte, dugo, dugo razmišljajte. Ako nemate tu sposobnost, onda se barem ne miješajte u biznis, nego dopustite drugim ljudima da ga vode.
Mi smo “plitak” narod.
Ego nam je toliko visoko da nema načina da ga spustimo.
Svi smo mi ljudi i različiti smo. Naravno nismo svi isti i ne možemo svi biti dobri. Ali ljudi koji razumiju ovo što se ovdje piše ( prvenstveno oni ), žive u društvu i među ljudima gdje 90% njih pate od visinske vrijednosti. Cilj je, ne da taj nivo spustimo na 0 ( nulu ), nego da bar ne čine većinu.
To nam treba biti prioritet radi svoje djece, radi njihove sreće. Danas – sutra, vaše će dijete biti u situaciji da ga neko maltretira. Ima li to nekakvu vrijednost i zapita li se čovjek tad šta radi. Ako ima onih koje se ni tad ne zapitaju, onda su oni promašili svijet. Šta je njihov cilj?
Najlošije od svega je što se sve vrati na onima koji su najmanje zaslužili, koji su možda izvrsni ljudi, a plaćaju greške nekih tamo kojima je baš bilo dosadno, pa su morali druge tlačiti.
Tako, da eto, vi na visinama, razmislite malo o poziciji na kojoj ste, na kojoj ste bili i na kojoj će te eventualno nekad poslije biti. Puno se može uraditi. Veliki se pečat može ostaviti, a ne košta puno, možda je čak i besplatno.
Ima i onih koji misle da su gore i gledaju druge sa visine. Njima bi bilo dobro da se počnu zanimati za druge, mnogo, mnogo bitne stvari u životu. Da sagledaju prioritete, da budu okrenuti primarnim stvarima koje će učiniti i njih i njihovu porodicu, okruženje i državu boljom i ljepšom za život.
Dakle, razmislite gdje ste, šta radite i kako je gore?