Noćas Ti moje suze sude
Tragovi Tvojih grijehova iscrtavaju linije po mom dlanu
Teku, postanu ponornice, pa presuše i zastanu
Prije mora slanoga što su popile usne
Koje više nikog ne ljube
Ne širi oprostu ruke, kad samo sklopljene
U molitvu mogu da stanu
Tugom potopljena
Na sred svijeta duša stoji ogoljena kao stijena
Izvini, oprosti…more brata nema
I osim suze Tvoje, ničeg se ne boji
Kad se u zrno soli pretvori tvoja nevjera
Zacvile zvukom boli
Svi jarboli
Između Tvoga juga i moga sjevera
Dohvati s' neba sjaj iz Lovrine suze
Učini to kad kazaljke se sklope
Zrncem soli davne sinkope
Što ti jednom srce uze…
Vidjet ćeš u sjeni svog đardina ranjenu bijelu golubicu
Kako biserom iz školjke vaja suze po Tvom licu