Mlatiti gloginje tuđim kurcem
Izraz se koristi kad neko vrši neku radnju ili postupak koja dovodi do negativnih posljedica, ali ne po onoga ko radnju ili postupak vrši već po nekog drugog.
Kada pomislim na ono što se meni desilo, kao i svima onima kojima su “stariji” poklonili zrelost sa osamnaest, padne mi na pamet “lako je tuđim kurcem gloginje mlatit”. Do 92 g., iako sam se već svake sedmice uveliko brijao, čim sam htio da kažem šta mislim ili se pobunim, stariji su mi “davali maramicu” da obrišem nos. Za njih sam bio balav i ja i cijela moja generacija sa minđuhom u uhu što slušaju one drekavce.
Izrar “naložiti” je baš ono što je rađeno balavim osamnaestogodišnjacima. Ranih devedesetih ti osamnaestogodišnjaci su postali veliki i u očima vlasti,generala, političara … Ložili su oni nas svako svojom vatrom, trošeći i ne žaleći ono što nisu oni rodili ni odgajali. Naravno da se mišljenje starih partijskih vukova i ratnih komandanata mijenjalo kada je njihova krv bila u pitanju. Priznali su oni nama tih devedesetih i da smo hrabri, ponositi, prkosni, časni i da sve to neko odozgora vidi i cijeni. Njihova djeca slabašna, sa propusnicama, ljekarskim uvjerenjima i parama prelazila su prve linije ili letjeli avionima tamo negdje na zapad, da pripomognu domovini i završe škole.
Mi naloženi smo ostali tu da im čuvamo očeve dok oni iz trezora, podruma i fotelja biju bitku telefonom i naliv-perom. Koprena straha na očima i glad nisu mi dali da vidim dalje od nosa tako da sam kao i ostali gledao da napunim stomak ni ne osjetivši kako i mojim kurcem neko mlati gloginje. Svemu dođe kraj tako i mlaćenju gloginja. Ja sam se 96g. napokon najeo, a moje gladne oči su bile zaslijepljene čokoladom i voćem koje sam mogao sebi priuštiti. Uz devizu nekog bosanskog Gebelsa “samo nek ne puca” poslijeratne godine su se nizale jedna za drugom.
Sjeban proslošću, sa stalnim strahom “ne daj Bože rata”, ne samo ja već i drugi minđušari, nismo ni primjetili tihi ulazak patriota iz dijaspore koji su se mrežom svojih očeva, amidža, daidža, srićeva, strina, infiltrirali u javna preduzeća, državne institucije, razne menadžmente i vrhove stranaka. Naoružani znanjem inostranih koledža, sa dovoljno novca za novi početak zajedno sa svojim najmilijima, nas “stare ratnike” su istisnuli sa mjesta gdje se može dobiti malo više od mrvice za puko preživljavanje.
Kurac, kad se sa njim 4 ratne godine mlate gloginje, nije za ništa. To znam iz ličnog iskustva. Treba ga liječiti, brinuti se o njemu, pomoći mu, ali više nema rata. Nema ni ložača, ni političara, nikog da te loži jer im nisi potreban. Opet nam daju maramice da brišemo nos i govore nam da smo balavi.