Inače sam osoba koja se zgrožava kada se ljudi bave stvarima za koje nisu stručni. Upravo takvi smo politika i ja – stranci koji se ne bi trebali družiti, ali ih životne prilike jednostavno spajaju.
Te životne prilike nastale su u svima dobro poznatoj situaciji ove lijepe naše države. A po čemu lijepe, pitam se? Trenutno, “uljepšana” je predizbornim plakatima prevaranata koji svake 4 godine na isti način lažu narod. A i ovaj narod ne trudi se da bude bolji od običnog stada ovaca koje slijepo vjeruje čobanima koji ih vode u propast. Neću reći da sam išta bolji od bilo koga, ali barem znam da ove godine glasam za promjene, pa makar nas i te promjene još više unazadile.
A te promjene doći će izborom neke nove vlasti, koja će narodu dati barem nadu za bolje sutra. Nada umire zadnja, a ako od oktobra ne bude promjena, smatram da će nada svih mladih koji ovdje vide svoju budućnost umrijeti bez imalo časti.
Ne volim politiku, već prirodne i tehničke nauke. Ono čime želim da se bavim uništeno je nesposobnom državnom administracijom. U javnim školskim i visokoobrazovnim ustanovama posao se odavno dobija preko štele, a oni koji uspiju dobiti takav posao, bave se svime samo ne naukom i edukacijom. Bave se preživljavanjem i borbom za platom, čemu svjedoči i nedavni štrajk na Univerzitetu u Sarajevu. O industriji ne trebam ni govoriti.
Zato pokošen nepravdom vlasti želim promjene! Svi ih želimo. A postići ćemo ih izlaskom na izbore i glasanjem za promjene – za neke nove i pametnije ljude. Bude li vlast ista, znajte da s ovim narodom nešto dobro nije uredu. A to će natjerati mlade i pametne ljude da napuste ovu zemlju i nikada se više ne okrenu za njom. Bojim se da se isto ne desi sa mnom, jer volim ovu domovinu. Bojim se, ali svaka ljubav ima granice…