Čitam ovo oko Bošnjačkog načelnika za Srebrenicu i kalkulacija. Sukladno tome i Srbi rade kalkulacije sa srpskim načelnikom Srebrenice. Znači, bitno je da si Srbin i negiraš genocid a ovi drugi ko biva biraju nekog ko neće negirat genocid. I tako če se i dalje žrtve koristiti u političke svrhe, kalkulativno. Ljudi su već odavno se povukli u sebe ili nestali, pa su nam ostali samo Srbi i Bošnajci. Nije li u Srebrenici, političkim kalkulacijama,ubijen čovjek u nama.Jer sva naša tragedija nije u smrti nego u onome što je ubijeno u nama, čovjek. Minimum ljudskosti i dostojanstva prema žrtvama. Mi se ne pitamo šta je to u čovjeku da je gori od životinje pa ubija svoju vrstu, što životinja ne čini. Prebrojavamo mrtve, ne priznajemo nikakve društvene ni pravne norme, nego kao životinje, bolje rečeno psi,samo režimo. Ne primječijemo ni to da je dječak u Banjaluci ubijen,da je ubijen dječak u Sarajevu i da nam stalno ubijaju djecu. Nastavili som ratni pohod slavljenja smrti a ne života. Možemo li normalno sjesti i pustiti toj omladini da vodi Srebrenicu. Možemo lii se baviti suštinom zla ili i dalje moramo svoju zlu prirodu stavljati u funkciju partijslkim i privatnoih interesa.
Iole logično razmišljanje vodi nas do sljedečeg zaključka. Ako je Karadžičeva politika bilana manipulaciji sa ljudima da okupi Srbe u jednoumlju pod firmom države ,uz poistovječivanje vjerskog i nacionalnog, cilj mu jebio da i druga strana rdi to isto, tj. što radi on. Dakle danas je ta politka našla suradnika u SDA u zajednici sa tzv. Bošnjačkim strankama.. Na taj način tema je sve osim demokratijie i ljudskh prava, sušinr zla i sl.. Kao što u RS nema opozicionih stranaka jer su zasnivane na istoj ideji i svodi samo na borbu za vlast, ta tendencija se vidi i u Federaciji sa ciljem populističke borbe za vlast. Dakle, mobiliše se narod na principu apstraktnog naroda i nacije. Šta imamo danas kod tih tzv bosanski stranaka ili Bošnjački. Stvaranje tabora koji se svodi na izbacivanje iz te grupacij drugih ako ne pristaju na jednoumlje.
Ludilo zvano primitivizam najbolje se oslikava i u obilježavanju, ili slavljenju Srebrenice od strane Islamske Zajednice i tzv Bosanksih udruženja Norveškoj.. Naime, Nigdje u svijetu ne obilježava se nešto izuzev taj dan kada se to desilo. Norvežani obilježavaju masakr na Utoji tačno dan kada je taj zločin počinio Brevik tj. kad se to desilo (22 juli) koa i drugi normalni sviejt. Dakle, iako su godišnji odmori. Jedino Islamska Zajednica i Bosansko udruženje obilježavaju to na nekliko mjeseci prije. Ili bolje rečeno oni to slave pošto im je ta tragedija omogučila da se obgate i da u vrijeme,kada se obiljžava Srebrenica.,idu na more ili svoje objekte koje su stekli dok su drugi ratovali i ginuli. Godinama pokušavam objasniti da njihov primitivizam je njihova stvar, ali da ne smiju zlouptrebljavati institucije. Dakle, ako njima se ne obilježava Srebrenica,treba da pomugnu da to čine oni koji to žele i koji ostaju u Norveškoj. Drugo, nije samo u Srebrenici izvršen genocid (Ruanda 1994)pa se taj dan trebamo baviti suštinom zla a ne razvijanjem mržnje i slično. Dakle, mramo se odmaknuti od primitivnog egocentrizma koji nam nameću oni koji u ovom ratu nosu dali ništa a dobili su sve.Drugi pak,koji su dali sve a nesi dobili ništa ne mogu ni da se čuju.
Srebrenicu sam više puta posjećivao i učestvovao na nekim seminarima o pokretanju privrede. Svjedok sam i prijertanih i ratnih i poslijeratnih zbivanja. Sva ta zbivanja karakteriše nedostatak morala, korupcija i ispiranje mozgova sa ciljem da se pravne norme i država ne pominju, to jest da ih nema. Jedino se pominju u interes Srba ili Hrvata ili Bošnjaka kako bi se skrenula pažnja sa kriminala. Čovjeka nigdje nema.
U Srebrenci sam upoznao i divne ljude. Srebrenica ima divnu prirodu. Jedino što joj nedostaju su ljudi u politici. Ima ih medju omladinom i medju odraslim ali ih nema u potitici. Mora da im se politika zgadila. Ili se pridržavaju one. „Pokaži mi svoje prijatelje pa da ti kažem ko si.“