Juče je na Palama, po drugi put, otvoren Studentski dom koji nosi ime po pjesniku i psihijatru, poznatijem u ulozi ratnog zločinca – Radovanu Karadžiću. Jedni ponosni, drugi ljuti i isfrustrirani, treći nezainteresovani, oni četvrti već odavno izluđeni i svedeni na statističku grešku… Nažalost, živimo na Balkanu na kojem se stotinama godina i slavi i tuguje istovremeno. Dok jedni slave pobjedu, drugi tuguju zbog poraza. I tako iz dana u dan…
Neću pisati o režimu koji se hvata za slamku spasa pa makar ona bila i u slavljenju ratnog zločinca, neću pisati ni osudu onih koji su juče slavili otvaranje Studentskog doma, neću pisati ni o uplakanim žrtvama, već o svima nama…
Studentski dom, nazvan po čovjeku koji će uskoro i zvanično dobiti “diplomu” ratnog zločinca, zaista predstavlja sramotu za cijeli srpski narod, koji je u svojoj istoriji sigurno imao i boljih i pametnijih i plemenitijih ljudi od Radovana Karadžića, čija je suluda politika unesrećila milione ljudii, među kojima su, da ironija bude veća, i banjalučki studenti koje je ‘94. godine panično potrpao u kamione i poslao na bihaćko ratište. Ali… ko ima pravo da ustane i osudi takav čin?
“Pravi” i “Sarajevski” srpski predstavnici okupljeni oko SNSD i SDS?
Ne, oni sigurno ne mogu kao učesnici igre “Ko će biti veći Srbin“. Njihovo je da s Dodikom na čelu sklapaju hvalospjeve o “doktoru”. iako je sam Dodik svojevremeno tvrdio da Karadžić “đavola voli srpski narod” zbog njegovog skrivanja od Haškog tribunala. Pozicija i opozicija u Republici Srpskoj složna je samo onda kada je potrebno braniti “srpske” interese, veličati svoje “heroje” i upirati prstom u bošnjačke i hrvatske zločince.
Snažna bošnjačka koalicija SDA-SBB i ostale “patrijotske” stranke?
Ne, sigurno ne ni oni. Iako predstavljaju narod koji je u posljednjem ratu doživio najveća stradanja upravo od strane pomenutog “doktora”, nemaju pravo na osudu zbog politike koja de facto, iz dana u dan, gradi turkofilsku fildžan državu. Takvi neka najprije počiste svoju avliju, pa onda pogledaju tuđu. Mogu početi od Husein ef. Đoze, kapetana SS Handžar divizije, čije ime na osnovnoj školi je preživjelo čak i SDP-ovu vlast, pa nastaviti kroz historiju sve do osmanskih osvajača i ugnjetača.
Stožerna stranka u Hrvata HDZ i njeni satelitići okupljeni oko HNS?
Iako i nezainteresovani za osudu, ni oni nemaju pravo podići glas protiv “doktora”. Takvi neka najprije počiste hercegovačke ulice od Pavelićevih saradnika Francetića, Budaka, Vokića, Lorkovića i ostalih “hrvatskih domoljuba” zaslužnih za najcrnje stranice hrvatske povijesti.
Građanske opcije?
One bi sigurno mogle ukoliko bi zaista postojale i imale utjecaja… Naša stranka ne uspjeva preći granice Kantona Sarajevo, Demokratska fronta udara po prstima srpski i hrvatski nacionalizam, ali pažljivo prilazi bošnjačkom, obzirom na svoje biračko tijelo, a SDP, nakon potpunog zanemarivanja Republike Srpske, polaganja cvijeća generalu ARBiH osuđenom u Haškom tribunalu, te čestog zatvaranja očiju na bošnjački nacionalizam, teško da ima moralno pravo dizati glas.
Pa ko onda da digne glas?
Mi! Građani: Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Bosanci, Romi, Jevreji, Albanci, Klingonci… Pojedinci koji, htjeli ili ne htjeli, moramo živjeti bar jedni pored drugih, ako već neki od nas nisu sposobni da žive jedni s drugima. Moramo počistiti svoja dvorišta pa tek onda zakucati na komšijina. Moramo shvatiti da je zločinac, zločinac bez obzira kako se zvao i žrtva, žrtva ma čija god ona bila. Sve je više onih koji to shvataju, ali nažalost ne i političari. Njima je u interesu da friziraju najcrnje likove iz naše prošlosti i sadašnjosti. Uljepšavanjem njihove slike u narodu, uljepšavaju i svoju…