Razmišljajući i posmatrajući društvo u kojem živimo, nikako ne mogu da se otmem utisku, kako je u velikoj mjeri koroziralo, a sve pod uticajem očigledne nepravde, koja je svojim dugogodišnjim djelovanjem uspostavila režim dominacije i tako marginalizirala veliku količinu potencijala, i to baš onog koji nam je u ovom trenutku i u ovakvom društvu nužan, i koji bi, sigurno, svojom aktivacijom doveo do širenja velike količine neophodnog progresa. Kada govorim o tom neiskorištenom potencijalu, onda govorim o ženama, koje nasuprot sebe imaju korozirano patrijahalno društvo koje im onemogućava jednaku i ravnopravnu integraciju u one najveće i najodgovornije sisteme društvenog krvotoka. Očigledno je i kristalno jasno kako našim podnebljem vlada nepravedni odnos dominacije i podređenosti, te kao rezultat reflektuje poražavajuću činjenicu u kojoj su žene subordinirane muškarcima.
I tako se superiornost, naizgled jačeg spola, nameće u svim sferama našeg života, od industrije i tehnologije pa sve do nauke i politike, istiskujući žene sa važnih pozicija te na taj način im uskraćuju njihovu društvenu egzistenciju. Njima se oduzima moć na mnogo načina, a naše društvo ih godinama tretira kao inferiorne u odnosu na muškarce, tražeći od njih da se konformiraju sa postojećim stereotipima. Zbog toga i ne čudi iskrivljena mentalna slika društva i njegova sklonost koroziji. Primjere ove nepravedne diskriminacije možemo pronaći u svim područjima života: mali je broj žena na vodećim položajima, ženski rad se definiše kao različit i manje važan od muškog, žene su nedostatno zastupljene u društvenim, političkim, ekonomskim i legalnim institucijama, nasilje prema ženama je u porastu, nejednako se finansiraju ženske i muške aktivnosti itd. Hijerahija društva u Bosni i Hercegovini je nažalost takva i ovi primjeri su vidljivi na svakom prijeđenom koraku, što je postalo već ustaljena kolotečina, odnosno kretanje bez mrdanja.
Iako je položaj žena, uključujući sve segmente društva, u Bosni i Hercegovini garantovan mnogobrojnim zakonodavnim okvirima, oni nažalost predstavljaju samo normativni ideal. Kolektivna svijest društva, a pogotovo onih koji njime dominiraju, konstruisana je pod okovima tradicionalizma i stereotipa, koji ženu stavljaju u položaj majke, supruge i domaćice.
U posljednjih nekoliko godina potpisane su brojne konvencije o ljudskim pravima, standardi i direktive koje su preporučene iz Evropske unije. Također, postoje zakoni koji zabranjuju direktnu i indirektnu diskriminaciju žene u javnom životu, ali kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, sve ovo u praksi izgleda jako loše i skoro da se nikako ne sprovodi, još ako na to dodamo naš komplikovani drušveno-politički sistem, nerazvijenu svijest, nedovoljnu medijsku angažovanost i nezainteresovanu vlast, onda ovo postaje jako ozbiljan i dugoročan problem.
Žene u Bosni i Hercegovini, bez obzira što čine većinu stanovništva, nisu ni približno u toj razmjeri prisutne u oblasti radnih i socijalnih odnosa. Od ukupnog broja nezaposlenih, većina upravo otpada na žene, a u prilog tome ide i činjenica da se poslodavci teško odlučuju zaposliti pripadnice nježnijeg, ali nikako i inferiornijeg spola. To se obično pravda kao teret pri poslovanju, jer ženama je omogućeno da koriste pogodnosti bolovanja radi njege djece, ili eventualno korištenje trudničkog bolovanja.
Također, prilikom traženja posla, žene su izložene raznim manipulacijama, odnosno seksualnom uznemiravanju i mobingu.
Problema je zaista mnogo, a rijetko ko govori o njihovim rješenjima. Kada bi se samo ispoštovale sve međunarodne konvencije koje je država potpisala, žene bi zasigurno bile u ravnopravnom položaju sa muškarcima. Dovoljno je samo malo prostora kako bi istinska uloga žene došla do pravog izražaja.
Na koncu, žene nas rađaju i odgajaju. Jaka žena znači jaka porodica, zajednica, društvo i država.
Fraktalna dimenzija je vrijednost koja nam daje uvid u to u kojoj mjeri neki fraktal ispunjava prostor u kojem se nalazi.
Piše: Adnel Tokalić