1. Sarajevo je carobno. Okice moje devetomjesecne kcerkice su sirom otvorene dok setamo uz Miljacku. Nije navikla na bujicu setaca, na veseli zamor djece na biciklima, trotinetima, rolsuama, na ovoliko beba u kolicima i u narucjima roditelja, na ovoliko ljepote. Osmjeh ne silazi sa njenog lica. Ne silazi ni sa maminog i tatinog. Iz baste kafica u Vilsonovom mase prolaznicima i doziva ih na svom bebecem jeziku, na Grbavici se smije djeci na klackalicama, toboganima i ljuljackama uz Miljacku, na Vrelu Bosne zacudjeno gleda labudove, ogledamo se u zelenoj vodi Bosne, omamljena planinskim zrakom zaspiva u mom narucju dok je nosim niz padine Jahorine. Inace se otima snu, previse joj je ovdje lijepo da bi spavala.
2. Prva noc u mom gradu. Sjedim na keju u kasno doba i gledam Unu. Nazirem je ustvari, mrkli je mrak, ali je osjecam cijelim svojim bicem. Oduvijek smo jedno. I kad nisam ovdje u meni je. Vidim obrise krosnji stabala na drugoj obali, umiva me hladan povjetarac mirisom rijeke. Pokusavam se osloboditi misli, pokusavam izbrisati granice vremena, uciniti ovaj moment vjecnim. Zelim biti ovdje, u ovoj noci, kada opet budem daleko. Disem sve brze i dublje, grudi su mi tijesne i bolne, oci se pune suzama. Gusi me neminovnost skorog odlaska.
3. Citavu noc je padala kisa. Una je jutros nabujala i smedja kao oranje. Gledam je sa balkona dok pijem jutarnju kafu. Je li moguce da je ovo jucerasnja zelena ljepotica? Kao dijete sam prvi put osjetio da sam malen i nejak upravo gledajuci nabujalu Unu. Osjecam to i sada. Osjecam strahopostovanje. Mi cemo proci, ona traje. Ona nas ipak pamti, oni koji je vole nastavice zivjeti u njoj. Jedno smo.
4. Autobus za Sarajevo do Zagreba ide preko Vlasica. Drijemam prvi dio puta, i ja sam se kao i moja bebica otimao snu, zao mi je ovdje vrijeme trositi na spavanje. Uskim,krivudavim putovima stizemo do Travnika i uskoro pocinje penjanje uz planinu. Tu i tamo mjestani uz put prodaju med. Ribari ribare u planinskim rijekama i potocima. Sume uz put su sve gusce, zelenije, kuce rjedje, provalije dublje. Pocinje kisa. Opet pokusavam upiti krajolik koji gledam kroz mokro staklo autobusa. Zelim da vozac zaustavi autobus negdje na vrhu, da jos jednom udahnem bosanske planine. Onda silazimo, zemlja postaje sira, manje strma, pitomija. Prolazimo kroz Banjaluku i za cas smo u posavskim ravnicama. Sve je ovdje tise i mirnije. I Sava je tiha I duboka, mocna. Ni traga od divlje razigranosti Une iako je Sava Unin uvir. Upila je u sebe unske brzake i pretocila ih u svoju tihu snagu.
5. U Zagreb stizem u deset navece, prvi autobus za aerodrom je tek u rano jutro. Opet mi je zao spavati, odlazem kofer u garderobu, veceram, pijem kafu i pred ponoc krecem prema centru. Kisa povremeno sipi, prohladno je, tipican literarni sablon rastanka. Zavirujem u usputne kafice, parkove, promatram prolaznike, sve mi je ovdje drago i interesantno. Na Trgu je zivo iako je kasna noc. Zaobilazim Ilicu i pijem pivo u Tkalcicevoj. U kutu pivnice za jednim stolom drustvance sotto voce pjeva sevdalinke: “U lijepom starom gradu Visegradu”, “Stade se cvijece rosom kititi”… Uzivam dok ih slusam, pijem tamno pivo i gledam ulicu okupanu kisom. Vracajuci se na autobusni kolodvor gledam mokre tramvajske tracnice i padaju mi na pamet stihovi:” Neke poderane ulice / bljesak mokrih tracnica / prvi tramvaj preko Tresnjevke / raste u mojim ocima.”
6. U Bosni su mi koraci lagani, skoro bestezinski. Ovdje su teski, naporni. I misli su u Bosni, poput zraka, svjeze i bistre; ovdje su kao i ovdasnji zrak, teske, slane i ljepljive. Dok spavam sanjam da sam u Bosni (i budan se cesto nadjem u istim snovima), budjenja su mi kosmarna; budim se zbunjen, dugo se pokusavam orjentisati, u prvi mah ne znam gdje sam, mislim da sam se probudio u Sarajevu ili u Novom, onda me stvarnost pristine kao teg. Ustajem umoran i iscrpljen. U snu se pokusavam sjediniti sa djelom sebe koji je ostao u Bosni, ali ne ide.Nisam se vratio kuci, nije na ovoj strani okeana.
7. Mlaka i vlazna floridska noc. Sjedim na novskom keju u kasno doba i gledam Unu. Nazirem je ustvari, mrkli je mrak, ali je osjecam cijelim svojim bicem. Oduvijek smo jedno. I kad nisam uz nju u meni je.